NLP PRINCIPI PRIMJENLJIVI U MENTORINGU

Neuro-lingvističko programiranje je studija o ljudskom ponašanju i praktičan je alat za kreiranje uspjeha na poslovnom i privatnom planu. NLP se može opisati kao set vještina, tehnika i provjerenih principa i stavova, koji u kombinaciji daju potencijal i mogućnosti uspjeha u svakom područiju života. Otkriva kako ljudi misle, kako ljudi uče, kako oni sa visokim postignućima obavljaju svoj posao izvrsno i kako replicirati njihove uspjehe.

Znanje i vještine koje NLP omogućava su primjenjive u bilo kojoj situaciji. NLP omogućava jednostavna znanja za unapređivanje odnosa među ljudima i vještine koje omogućavaju razvoj na poslovnom i privatnom planu.

Osnovne pretpostavke (aksiome) NLP-a koje bi se mogle istaći kao veoma korisni alati u mentorstvu su:

• Iskustvo ima strukturu;
• Ljudi posjeduju sve sposobnosti koje su im potrebne za uspjeh;
• Način na koji komuniciramo je odgovor koji dobijamo;
• Nema neuspjeha samo povratna informacija;
• Ako neko može nešto da uradi, svako može to da nauči;
• Osoba sa najviše fleksibilnosti ima najveći uticaj na sistem;
• Ljudi stvaraju svoja vlastita iskustva.

Naravno, primjenjive i sve ostale, ali ovo su lako savladive, otvaraju niz drugih mogućnosti za usvajanje i primjenu i veoma su fleksibilni.

• ISKUSTVO IMA STRUKTURU

 Čitav NLP je nastao na ovoj pretpostavci i ovo je najfundamentalnija pretpostavka NLP-a. John Grinder i Richar Bandler su pretpostavili da svaki uspjeh ima strukturu. Njihov zadatak je bio prepoznati tu strukturu i prenijeti je na druge. Ovaj proces je nazvan modelovanje. Onaj koji može  uspješno modelovati, ostvarićemo veoma slične rezultate.

To bi se najviše odnosilo na modeliranje tuđeg ponašanja i djelovanja. Ako je neko vrlo uspješan u nečemu, ako se izmodelira njegovo ponašanje – moguće je  biti uspješan u istom tome. To ne znači da se nekoga kopira! Recimo da smo jeli fenomenalnu hranu i dobili  recept, jasno je da ćemo morati napraviti tačno kao što piše na receptu da bi dobili isti ukus. Ako samo malo nešto promijenimo, ukus te hrane neće biti isti. Opet s druge strane, ako ste sve napravili po receptu i nije tako dobro kao što je bilo dok je ta osoba koja vam je dala recept to pripremila, onda je vrlo vjerovatno izostavila jedan sastojak ili čak dva iz recepta koji ste dobili. Uobičajeno je razmišljanje da ne treba modelirati druge. Jer jednostavno kopiraš nekoga i to je loše, odmah ste etiketirani kao plagijator, itd. Pa krenemo dalje, kažu: “Nemaš ništa svoje, svi rade tako, nemaš svoju ideju, itd”. Koji puta uopće nije važno da imate svoju ideju. Koji puta je puno važnije da upotrijebite znanje drugih i to primijenite. Zato i imamo situacije da svi rade sve po svome, jer se boje kritike i toga da ne bi neko rekao da radite nešto što već i drugi rade ili da rade na taj način. Uostalom, ako netko nešto radi dobro i vi počnete raditi što radi i ta osoba, vi možete dodati nešto svoje u tu radnju, te biti još bolji nego što je ta osoba. Drugim riječima, ako stanete na ramena divova uvijek ćete vidjeti dalje, bolje i više. Nema potrebe izmišljati toplu vodu.

Svaki pojedinac drugačije definiše uspjeh. Šta čini ljude čini uspešnim?  Sposobnost da u određenim oblastima daju vrhunske rezultate. Važno je prepoznati i shvatiti da svaki uspjeh ima strukturu. U toj strukturi postoje bitni i manje bitni koraci. Šta je ustvari modelovanje?

Modeliranje uspješnih ljudi nije ništa novo. Modeliranje ili kopiranje, čini se isto! Neko je to već isprobao, neko je tim putem već koračao, neko već zna na koje je moguće prepreke naići i neko već zna kako ih otkloniti ili zaobići. Zašto učiti na vlastitim greškama, zašto kretati ispočetka kad je puno lakše koristiti model ili šemu ili mapu koja će te voditi ispravnim putem.

Ovu aksiomu je lako prepoznati i moguća je njena primjena na mnogim poljma, ali kod mentorstva najviše. Moguće je modelirati druge i napraviti model koji će biti najbolji uzorak za one koji žele koračati putem kojim koračaju uspješni ljudi.  Ali je najvažnije da to medolavanje ili modeliranje bude detaljno, jer niti jedan bitan korak ili niti jedan bitan sastojak, ne smije biti izostavljen.

• NAČIN NA KOJI KOMUNICIRAMO JE ODGOVOR KOJI DOBIJAMO

Ključ za rješenje svih problema – USPJEŠNA KOMUNIKACIJA!

Komunikacija je sve. Ona je neprekidna, nikada se ne završava, ne može joj se odrediti ni početak, ni kraj. Sve što je izrečeno, prećutano, urađeno ili neurađeno, sve je komunikacija. Ako sretnemo poznanika na ulici i pređemo na drugu stranu prije nego mu priđemo dovoljno blizu da moramo da se javimo, da li je to komunikacija? Naravno, šaljemo mu jasan signal da ga izbjegavamo (pod uslovom da nas je prethodno primjetio). Mi komuniciramo ne samo riječima, već i našom gestikulacijom, našim postupcima, pa čak i pogledima. Konstantno šaljemo i primamo signale, kodiramo ih i kreiramo naše mape svijeta i razumjevanja drugih. I što smo bolji komunikatori, to je naša socijalna mreža veća, omiljeniji smo, nailazimo na više razumjevanja, lakše plasiramo svoje ideje, drugi ljudi nas prirodno prate, jednom rečju USPJEŠNIJI SMO! Ali šta čini uspešnog komunikatora?

Postoji nešto što se zove primarni sistemi reprezentacije. To je model neuro-lingvističkog programiranja koji nam omogućava da otkrijemo kako ljudski um procesira informacije, odnosno otkriva nam šta i kako neko misli. Nije nikakva vudu magija i ukoliko smo spremni da uložimo malo truda lako možemo izvežbati sebe da kod drugih prepoznajemo obrasce opažanja svijeta i te fine jezičke nijanse koji čine da nam se neko odmah dopane ili pak da podignemo zid nerazumevanja.

Svi mi kreairamo reprezentacije sveta koji nas okružuje koristeći pet osnovnih čula – vid, sluh, dodir, ukus i miris. Naše misli su u našim glavama kodirane kroz slike, zvukove, osećaje, pokrete, mirise i ukuse. U vezi sa tim, razlikujemo i tri velika sistema reprezentacije – vizuelni (slike), auditivni (zvukovi) i kinestetički (osećaji, pokreti, mirisi i ukusi). Svi ljudi koriste sva tri sistema reprezentacije, ali je jedan u većini slučajeva dominantan. To čini da razumijemo one koji su nam slični, a u disharmoniji smo sa različitostima (npr. Osoba sa dominatnim vizuelnim sistemom reprezentacije veoma lako razumije drugu osobu koja na isti način obrađuje informacije, ali ima poteškoće u komunikaciji sa osobom koja ima kinestetički pogled na svijet). Naravno, postoje i oni kod kojih su sva tri sistema reprezentacije podjednako razvijena i njih obično percipiramo kao izvrsne komunikatore, oni jednostavno mogu sa svima da se sporazumiju i izgrade dobar odnos.

Interesantno je da se dominantan sistem reprezentacije nekog pojedinca manifestuje, između ostalog, u njegovom govoru, pokretima očiju, načinu disanja, gestovima,…

Vizuelni tip ljudi razmišlja u slikama i oni u svom govoru koriste glagole koji nas upućuju na vizuelni način razmišljanja, npr. gledati, jasno, sjajno, uočiti, pokazati, razjansiti,…Kada ljudi razmišljaju vizuleno, njiove oči se kreću prema gore ili su usmjerene u neku tačku u prostoru ispred. Kada gledaju gore desno, oni se sjećaju nekog događaja iz prošlosti, a gore lijevo stvaraju neku sliku prvi put. Vizuelci se prepoznaju po uspravnom držanju, plitko i brzo dišu gornjim dijelom grudi, glas im je visok, ritam govora brz, većina gestikulacije se odvija u predjelu grudi. Pamte tako što gledaju slike. Vole tabele i grafikone, vole boje. Izgled im je veoma važan. Oni čine oko 45% populacije.

Auditivni tip ljudi bolje razlikuje zvukove, nego slike i osećanja. Njih veoma često mogu ometati zvukovi, a njihovi perceptivni filteri su podešeni za slušanje, ne za gledanje. Auditivci koriste izraze poput slušati, govoriti, čuti, zvučati, melodija,… Ljudi koji misle u zvukovima pokreću oči u lijevu ili desnu stranu. Pokret u desno ukazuje na zapamćene zvukove, a u lijevo na konstruisane zvukove. Prilikom disanja širi se cijeli grudni koš, dišu iz sredine pluća. Imaju bogat, melodičan glas, vrlo rezonantan sa širokim rasponom. Glava im je ponekad nagnuta na jednu stranu, kao da nešto osluškuju, ponekad dodiruju svoje uši. Oni pamte slušajući, uče po fazama i koracima i redosled faza im je veoma važan.Vole muziku i telefonske razgovore. Vole povratnu informaciju u komunikaciji. Smeta im buka. Oni čine oko 10% populacije.

Kinestetički tip ljudi koristi osećanja kada misli. Oni više vole da nešto osjete, nego da čuju zvuk ili vide sliku. “Nihovi predikati” su osetiti, dodirnuti, prijatno, napeto, ….Kinestetičari dišu u predjelu abdomena – dublje i niže. Ton glasa im je dubok, a govor sporiji sa čestim pauzama. Gestovi se odvijaju u visini stomaka, a glava je pognuta prema dole. Oni razmišljaju sporije od vizuelaca, jer im je važno da prođu kroz iskustvo. Ovo je ujedno i razlog zbog kojeg sporije donose odluke, za razliku od vizuelaca koji rade kroz mentalne slike u glavi. Pokreti očiju koji ukazuju na kinestetičko procesiranje su dole lijevo. Kinestetičar pamti tako što nešto uradi. Voli fizički dodir i sklon je da tokom razgovora stoji blizu sagovornika i da ga dodiruje. Oni čine oko 40% populacije.

Ako naučimo da prepoznamo sistem reperezentacije neke osobe, mnogo jednostavnije će biti  uskladiti sa njom, izgraditi rapport i poboljšati komunikaciju.

Evo kratkog prikaza kako bi komunikacija tri različita tipa ljudi izgledala u poslovnom okruženju.

Npr. Na konstataciju da neki projekat ide dobro naš vizuelac bi odgovorio

• “Da, i meni to izgleda dobro.”,

auditivac bi dodao

• “Čuo sam pohvale za taj projekat.”,

a kinestetetičar bi konstatovao

“Osećam se dobro po pitanju tog projekta.”

Kada prepoznajemo nečiji sistem reprezentacije u stanju smo da govorimo njegovim mozgovnim jezikom, što nas čini dopadljivijim i razumljivijim i naše ideje nailaze na bolju prihvaćenost. Zamislišljamo blagodeti ovoga kad slijedeći put budemo imali ispred sebe osobu kojoj planiramo biti mentor, koliko je samo važno da se odmah početku uspostavi rapoport.  Znati govoriti jezikom sagovornika je obostrana dobit – za njega: jer pronalazi razumevanje, ali i za drugu stranu: jer sebi u ruke stavlja jednu veoma moćnu alatku kojom može da utiče na druge. Naravno cijelo vrijeme imajući ispred sebe jasan cilj, da treba da bude na visini zadatka koji je stavljen ispred mentora i da pomogne osobi čiji je supervizor da počene koračati sigurnijim koracima ka svom ličnom cilju.

• NEMA NEUSPJEHA SAMO POVRATNA INFORMACIJA

Ovu aksioma je veoma važna kod rada sa ljudima kojima želimo biti mentor. Najvažnije je, da osoba koja želi koračati stazama uspjeha, vjeruje u sebe. Mora imati veoma jasno i jako izgrađeno vlastito samopouzdanje. I ono ničim ne smije biti poljuljano. Na putu ka uspjehu nikada ne cvjetaju samo ruže; naprotiv, sam proces je veoma bolan i za očekivati je da neće baš sve ići lako i glatko. Zato je važno usvojiti ovu aksiomu koja nas uči da se sve dešava sa razlogom i da je «i pad – let» , te da nije važno koliko ćemo puta pasti, važno je koliko ćemo se brzo dići i nastaviti koračati dalje, ka smo cilju. Svaki (naizgled) neuspjeh, to i nije, to je samo još jedna lekcija. Klijent će zaista shvatiti da nema neuspjeha i da je sve što se desilo samo povratna informacija, koja mu je jako bitan alat u daljem radu ili na njegovom putu ka postizanju vlastitog cilja.

• RAPPORT

Treba istaći da je na početku (prije svega) veoma važno da i mentor i lice koje se mentoriše budu usklađeni i da je potrebno da se stekne određeno povjerenje. Znači, ovdje možemo govoriti o –rapportu- procesu uspostavljanja i održavanja povjerenja.

Riječ Rapport dolazi iz francuskog jezika, a značenje iste može biti odnos, povezanost…

U NLP-u rapport možemo opisati kao stanje u kojem je ostvaren empatičan odnos između (barem) dvije osobe. Stanje rapporta gradimo i nadograđujemo pokazivanjem razumijevanja i poštovanja prema načinu na koji druga osoba doživljava svijet oko sebe. Poštovanje i razumijevanje ne znači nužno da se slažemo apsoluto sa svime što osoba komunicira (svoja mišljenja/uvjerenja), već  pojednostavljeno, ne reagujemo otporom na one teme i ona uvjerenja gdje nam se stavovi razilaze. Rezultat postojanja stanja Rapporta je osjećaj opuštenosti, sličnosti i zajedništva.

U interpersonalnoj komunikaciji brzo uspostavljanje stanja Rapporta značit će razliku između uspješne, produktivne komunikacije i one druge, neuspješne i neproduktivne komunikacije.

Brzo uspostavljanje Rapporta potaknut će u sagovorniku osjećaj opuštenosti, dojam sličnosti i komfor u komunikaciji, a smanjit će eventualne barijere i otpor što sagovornika čini receptivnijim našoj komunikaciji. Iz tih razloga, vještine izgradnje Rapporta imaju neprocjenjivu vrijednost za profesionalce u području edukacije, terapije, prodaje, te u bilo kojoj profesiji gdje je ključ uspješnosti baziran na odnosu povjerenja.

Kada komunikator nadogradi svoje vještine za stvaranje stanja Rapporta, otvorena je potpuno nova dimenzija komunikacije u kojoj ostvaruje znatno veći broj poznanstava,  prijateljskih odnosa, poslovnih kontakata i dubljih, značajnijih odnosa sa svim pojedincima koji su dio njegovog ili njezinog socijalnog okvira.

Također, kada je pojedinac savladao vještinu Rapporta, a to znači komunicira s jasnim i čistim namjerama, aktivno sluša, pokazuje razumijevanje unatoč različitostima, posjeduje fokus ka izgradnji dobrog ishoda ili stvaranja iskrenih prijateljskih odnosa, odašilje poruku doslijednosti i povjerenja, isti je postao ekstremno moćan i utjecajan komunikator.

Na kraju se da zaključiti koliko je Rapport bitan i koliko ga je bitno vješto i znalački uspostaviti, da bi se tek u slijedećoj fazi krenulo u proces mentorisanja željene osobe ili više njih.