Što je kognitivno bihevioralna terapija i koje su njezine osnovne karakteristike?

• Kognitivno-bihevioralna terapija ili KBT (eng. Cognitive-Behavioural Therapy – CBT) je jedan od najpopularnijih i najviše istraženih psihoterapijskih pravaca ikada. To je psihoterapija zasnovana na dokazima.
• KBT je relativno kratkotrajna, na problem usmjerena psihoterapija. Po brzini postignutih rezultata spada u najbrže terapije: za depresiju i većinu emocionalnih problema i poremećaja (strahovi, tjeskoba, ljutnja) potrebno je između 4 i 25 susreta obično jedanput tjedno.
• Usmjerena je na konkretne i vrlo određene probleme s kojima klijent dolazi: ako klijent pri dolasku kaže da mu je problem strah od javnog nastupa i teškoće u komunikaciji s bračnim partnerom, onda se radi specifično na tome.
• Vrlo je strukturirana: radi se korak-po-korak prema ciljevima koje zajednički formuliraju klijent i terapeut a na osnovi očekivanja klijenta o tome što bi htio postići psihoterapijom. Na temelju postavljenih ciljeva radi se plan tretmana koji se ostvaruje tempom koji odgovara klijentu.

• Napredak prema ciljevima se stalno mjeri i vrednuje, te se ističu pomaci i uspjesi klijenta. Stoga se klijenta često zamoli da ispunjava i određene upitnike i skale procjene što može pomoći u praćenju napredovanja.
• Jako je važna uloga domaćih zadaća: između dva susreta klijent uvježbava tehnike koje je naučio na terapiji, jer je cilj što prije ga osamostaliti kako bi bio sam svoj terapeut: vjerojatno je to razlog brzog djelovanja terapije te dugoročnosti postignutih rezultata, jer klijenti i nakon završetka terapije znaju kako održavati poboljšanje i dalje rješavati moguće nove poteškoće. Primjerice, ako je klijent na terapiju došao zbog napadaja panike, naučene će tehnike moći sam primijeniti i na svoje poteškoće sa socijalnom anksioznošću.
• Zasnovana je na aktivnoj suradnji između terapeuta i klijenta, te je vrlo djelatna: zahtijeva aktivan angažman i terapeuta i klijenta (jasno, u skladu s raspoloživim snagama i energijom klijenta). To nije terapija „pričanja o problemima“, nego se aktivno radi na usvajanju načina za njihovo prevladavanje.
• Visoko je edukativna: klijenta se poučava određenim tehnikama i postupcima kako bi ih mogao primijeniti sam na sebi.
• Bazira se na zdravom razumu. Lako je uočiti logiku primjene određenih tehnika i postupaka. Klijentov problem kao i logika svih primijenjenih tehnika klijentu se obavezno pojašnjavaju i to razumljivim jezikom, pa bi mogli reći da je to terapija bez mistifikacija.
• Naglasak u terapiji je na tome kako klijent misli, ponaša se i komunicira sada, a nije toliko na ranim iskustvima iz djetinjstva, iako se i na tome može, a često i treba raditi.

IZVOR