Zašto su u Kur’anu dobri ljudi gotovo uvijek – manjina

Dugo već o ovome razmišljam i u svojim predavanjima često spominjem. Nisam mufesir niti sam, osim ono najosnovnije što svaki vjernik treba da zna, temeljito “potkovana” šerijatskim znanjem, ali Kur’an je i moja Knjiga i često o nekim djelovima iz ove svete Knjige razmišljam.  Naravno, puno je islamske literature, hadiskih zbirki i tefsira, koje čitam i kojima se vraćam. Smatram da me takav način učenja učvršćuje u mojoj vjeri, a Allah najbolje zna.

Kad god Allah, swt, govori o ljudskim slabostima, nezahvalnosti, nemaru ili odbijanju istine, najčešće govori o većini ljudi. Međutim, kada govori o zahvalnosti, iskrenosti, vjerovanju, strpljenju i drugim plemenitim osobinama, gotovo uvijek spominje pojedince, malobrojne ili one koji razumiju.

Naravno, ovo nije pravilo bez izuzetaka. Kur’an poznaje i drugačije primjere. Ipak, ovaj obrazac se ponavlja toliko često da ga je teško ne primijetiti.

Šta nam Allah swt, time želi poručiti?

Da li je riječ samo o opisu ljudske prirode ili je u tome skrivena jedna od najvažnijih životnih lekcija: da istina nikada nije bila pitanje većine?

Kada pažljivije čitamo kur’anske ajete, postaje jasno da se iza ove jezičke posebnosti krije duboka odgojna poruka koja mijenja način na koji gledamo na sebe, na društvo i na vlastite izbore

Naprimjer:

“…ali većina ljudi ne zna.”
(El-A’raf, 187; Jusuf, 21 i na mnogim drugim mjestima)

“…ali većina ljudi ne vjeruje.”
(Hud, 17)

“…ali većina ljudi nije zahvalna.”
(El-Bekare, 243)

“…ali većina ljudi neće da prihvati osim nevjerovanje.”
(El-Isra, 89)

Nasuprot tome, kada govori o zahvalnosti, kaže:

“A malo je zahvalnih među Mojim robovima.”
(Sebe’, 13)

Kada govori o vjeri:

“I malo ih je bilo koji su s njim vjerovali.”
(Hud, 40)

Kada govori o iskrenim robovima:

“…osim Tvojih iskrenih robova.”
(Sad, 83)

I kada govori o onima koji razmišljaju:

“…ali pouku primaju samo razumom obdareni.”
(Ez-Zumer, 9)

Nije rekao “svi”, niti “većina”, nego upravo oni koji imaju određenu unutrašnju zrelost.

Zašto je to tako?

Mislim da se iza toga krije nekoliko veoma važnih poruka.

1. Dobrota nikada nije pitanje većine

Kur’an nas odgaja da kriterij istine ne bude broj ljudi.

Allah kaže:

“Ako bi se ti pokoravao većini onih koji su na Zemlji, oni bi te od Allahovog puta odvratili.”
(El-En’am, 116)

To je potpuno suprotno načinu na koji razmišlja savremeni svijet. Danas često mislimo:

• svi tako rade,
• većina tako misli,
• to je popularno,
• svi to dijele.

Kur’an kaže: to nije dokaz da je nešto ispravno.

2. Dobrota zahtijeva trud

Prirodno je (izgleda) prepustiti se strastima, lijenosti, oholosti ili zahvalnost zaboraviti.

Ali zahvalnost…

…strpljenje…

…praštanje…

…iskrenost…

…traže svjestan izbor.

Zato ih Kur’an prikazuje kao put kojim ide manji broj ljudi.

3. Allah swt, ne obeshrabruje, nego upozorava

Ovo je veoma važno.

Kada kaže:

“Većina ljudi ne zahvaljuje…”

On swt, ne govori da nema nade.

On swt, zapravo kaže:

Nemoj se iznenaditi kada vidiš nezahvalnost.

Nemoj izgubiti vjeru u dobro zato što ga ima manje.

4. Vrijednost nije u brojnosti nego u kvalitetu

Kur’an gotovo stalno mijenja naš način razmišljanja.

Mi brojimo.

Allah swt, gleda kakvoću.

Jedan Ibrahim, alejhis-selam, nazvan je:

“Ibrahim je bio ummet.”
(En-Nahl, 120)

Jedan čovjek.

Ali vrijedan cijelog naroda.

5. Psihološka poruka

Ono što ja vidim kroz ovo čime se bavim je slijedeće:

Ljudi imaju snažnu potrebu da pripadaju većini.

To je razumljivo, jer je potreba za pripadanjem, jedna od temeljnih potreba svakog ljudskog bića.

Kur’an tu potrebu prepoznaje, ali je ne hrani.

Naprotiv, odgaja čovjeka da može ostati moralan čak i kada ostane sam.

Da bira ispravno čak i kada svi oko njega biraju drugačije.

To je ogromna lekcija emocionalne zrelosti.

Ali postoje i izuzeci

Važno je biti precizan.

Kur’an ponekad pohvali i skupine ljudi.

Naprimjer:

“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio među ljudima…”
(Ali Imran, 110)

Ali odmah navodi uslov:

“…tražite da se čine dobra djela, odvraćate od zla i vjerujete u Allaha.”

Dakle, pohvala nije zbog pripadnosti nekoj zajednici, nego zbog življenja tih vrijednosti.

Isto tako, postoje ajeti u kojima se spominje da će mnogi ući u Džennet ili da će mnogi slijediti vjerovjesnike u određenim razdobljima. Dakle, obrazac “većina–manjina” nije matematičko pravilo, nego snažna odgojna poruka koja se vrlo često ponavlja.

Postoji još jedna nijansa koja me svaki put iznova zadivi.

Kada Kur’an govori o ljudima općenito, često koristi izraz:

“Većina ljudi…”

Ali kada govori o Allahovim robovima, često kaže:

“Moji robovi…”

Kao da nas podsjeća da čovjek može pripadati većini po biologiji, ali Allahu se približava izborom.

A taj izbor, prema kur’anskoj slici svijeta, rijetko je masovan.

Možda je upravo zato jedna od najljepših kur’anskih poruka sadržana u kratkom ajetu:

“A malo je zahvalnih među Mojim robovima.” (Sebe’, 13)

Ne zvuči kao prijekor. Zvuči kao poziv.

Kao da Allah, džellešanuhu, svakome od nas kaže: Ne trudi se da budeš dio većine. Trudi se da budeš među onim malobrojnim zbog kojih svijet ima smisla.

Možda je upravo zato važno razumjeti zašto Allah swt u Kur’anu toliko često govori o malobrojnima: ne, ne bih rekla da to treba da nas  obeshrabri, nego da nas podsjeti da vrijednost nikada nije bila pitanje broja, nego izbora. Svako od nas svakoga dana bira kojoj će skupini pripadati. Svaka naša odluka, trasira naše sutra … Sami sebi krčimo put. 

ADISATUFO.BA