ZAŠTO JE VAŽNO ISTRAJAVATI

Navikli smo slušati preporuke «onih znanih» tipa: nikad nemoj odustati, budi uporna i nemoj dozvoliti da bilo šta zamagli tvoj cilj. Toliko smo se navikli, da najčešće ovakve i slične  dobronamjerne savjete, ignorišemo.

Zašto ih ignorišemo. Zašto ne vjerujemo da se upornost isplati. Šta zapravo imamo od istrajavanja?

Onog momenta kad želju «pretvorimo» u cilj, kad joj damo određenu formu kroz rokove koje postavimo da do cilja dođemo i krenemo raditi na realizaciji, počinju problemi. Ti problemi imaju svoja imena i često se čini da je stići do cilja – čista iluzija.

Počinjemo se kolebati i sve je važnije od prvobitne ideje. Naši ciljevi postaju daleki i naizgled nedostižni, a problemi jako opipljivi i ono što se naziva neuspjehom i razočarenjem, čini se veoma realnim ishodom. E to je trenutak kad većina odustaje…

A uporna je ona osoba koja svojom voljom nastavlja aktivnosti usmjerene ka cilju, bez obzira na prepreke, poteškoće i obeshrabrenja. Stići do cilja mogu samo uporni.

A zašto je dobro biti uporan?

Upornost povećava zadovoljstvo. Mnogo je ljudi koji misle kako bi bilo lijepo da nešto što žele postignu brzo i lako. Činjenica je da se događa upravo obrnuto i da najviše uživamo u stvarima za koje smo se trebali dobro potruditi da ih ostvarimo. Najviše ih cijenimo i naviše smo na njih ponosni. Prepreke nisu uslov za zadovoljstvo, ali jednostavno je u ljudskoj prirodi tako. Prepreke izgrade čovjeka i daruju mu važne živorne lekcije. Zato dodajemo da:

Upornost povećava naša znanja i vještine.

Kada se na putu prema cilju susretnemo s preprekama, često moramo steći nova znanja i vještine kako bi te prepreke svladali. A ta nova znanja i vještine mogu nam kasnije koristiti za mnoge stvari koje nas čekaju u životu.

Upornost povećava samopouzdanje.

Kažu da onaj koji je jednom istrčao maraton i doživio zadovoljstvo prolaska kroz cilj, nikada ne može prestati trčati. Sigurno se mnogi sjećaju onog osjećaja koji su imali kad su konačno, nakon mnogo upornosti i truda, uspjeli u nekom teškom zadatku. Nitko sretniji od njih! Činilo im se da ih ništa više ni u čemu ne može zaustaviti. Kad ljudi uspiju da uprkos poteškoćama ostvare cilj, njihovo samopouzdanje raste. U konačnici se to reflektuje na cijeli život.

Zašto onda odustajemo?

Ljudi odustaju iz straha. Iz straha od neuspjeha. Boje se lošeg ishoda i bježe od činjenice da su izgubili – čim su odustali. A strah je uglavnom poslijedica ograničavajućih uvjerenje i jedino mjesto gdje se strah materijalizuje – je u ljudskom umu. Moguće ga je pobijediti!

“I za kraj, jedna (a)tipična priča o upornosti i uspjehu:

Koliko čovjek mora biti uporan da bi uspio?

S 31 godinu je bankrotirao. S 32 izgubio u borbi na izborima. S 34 godine ponovo bankrotirao. S 35 izgubio suprugu. S 36 doživio slom živaca. S 38 izgubio izbore. S 43 godine poražen u kongresu.

S 46 poražen u kongresu. S 48 poražen u kongresu. S 55 izgubio borbu za mjesto senatora. S 56 nije uspio postati potpredsjednik. S 58 izgubio borbu za mjesto senatora. Sa 60 postao predsjednik SAD-a.

Ovo je životni put Abrahama Lincolna – američkog političara i 16. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.”