Moji utisci... - Adisa Tufo

Pitala sam se kako zapoceti neki uvod o radu i iskustvima rada sa tobom, Adisa.

Shvatila sam da uvoda nema da je sve podjednako vazno i vrijedno u radu sa tobom.

Zasto pišem direktno tebi – o tebi?!

Zato što su tolklo jaki utisci i nevjerovatne emocije u meni se probudili, da ne želim o tebi samo drugima da kažem, nego prvenstveno tebi se obraćam.

Jedno hvala je tolko skromno na osnovu snage, truda, entuzijama, BORBE koju si ti iz sebe crpila da bih se ja probudila, osvijestila i na kraju krajeva uspjela.

U trenucima meni prividno neizlaznim i nemogućim, nevjerovatno zvuči, al’ s jednom riječju, jednim upitom ti bi me toliko probudila, toliko izdigla iz tog blata u kojem, u sustini i nisam bila, osim sa svojim emocijama.

Bilo je tu prvo mnogo strpljenja sa tvoje strane i ni u jednom trenutku nisam osjetila neko forsiranje, ili nešto tome slično, … .

Onda je bilo i mnogo suza, prvobitno su djelovale teške, teške poput drveta oborenog na pleća moja, ali za kratko vrijeme te suze su postale sretnice, radosnice. Mnogo smo se smijale … Kroz teške teme bi prolazile, ali uvijek sa dosta entuzijazma, bodrenja, upornosti.

Iskreno, ponekad me bilo stid biti “lijena” kada se nasprem mene nalazi osoba sa toliko želje da me izbavi iz zone komfora, iz koje je zaista teško se isčupati.

Nastavljao se period borbe same sa sobom, a vjetar u leđa bi mi uvijek bila kako u mislima tako svaki put, svakim novim druženjem. Toliku borbenost i jačinu želje za mojim uspjehlm si odašiljala na mene, da naptosto nisam mogla ni pomisliti da odustanem sama od sebe.

Neke riječi ce ostati u mome srcu urezane, neke poput amaneta dužnost, a nekih ću se sa osmijehom sjećati, a i ti ćes, sigurna sam.

Nikad te licno upoznala nisam. Ne znam da li ću ikada, nije ni bitno. Bitno je da te toliko volim, toliko si dio duše moje postala, vjerovatno baš zato što si uspjela u tome da – mene vratiš meni.

Koliko sad volim sebe toliko volim i tebe. Toliko sam te puta u mislima zagrlila i družila se s tobom, da i ako te jednom sretnem, taj zagrljaj vjerovatno neće moći biti ovoliko jak.

Kada čitam “Vruc krompir” kao da mi latentno sve te riječi na uho šapućeš i daješ vjetar u leđa.

Kao što na početku rekoh, hvala je toliko malo na spram ljubavi, poštovanja, smjelosti, hrabrosti, jačine koju si opet probudila u meni, tj. uz tvoju pomoć sam uspjela probuditi onu sretnu, ambicioznu, hrabru sebe u sebi.

Da li zelis biti pobjednica ili jadnica?

Ako na ovo pitanje ne odgovorite najiskrenije i ne osjetite jačinu tog pitanja najdublje u duši što osjetiti možete, coaching vam nije od prioritetne važnosti.

Samo iskreno, otvoreno, bez predrasuda sa Adisom komunicirati mozete; i vjerujte da putovanje sa njom je toliko bogato da niste ni svjesni koliko bogati zaista mozete biti, a zapravo jeste.

I da, mnogo toga bih mogla jos pisati, ali suštinu mojih rijeci razumjeti će samo oni koji silno traže, odnosno žele promjenu u svome životu.

Zapravo, razumjet će je oni koji žele sebe sebi da vrate i pri tome osvjestili su da: sami i bez nekog poput Adise neće moći uspjeti.

Ja sam Bogu hvala, potpuno nesvjesna toga, u dubini duše osjecajući potrebu i vapaj za promjenom “naišla” na Adisu i istog trena bez razmišljanja joj se javila.

I ne mogu se dragom Bogu na toj “slučajnosti” dovoljno zahvaliti.

Adisa, imas potpuno pravo beskrajno biti ponosna na sebe jer si jedan život učinila ljepšim.

A vjerujem da je ovakvih života jos mnogo.

I dalje budi ta snaga, jačina, vedrina, mudrost, hrabrost, inspiracija i svakako motivacija.

To što si ti imala petlju da živiš svoj život, učinilo je da i mnoge žene potakneš na isto. Mene jesi!

Uz duzno postovanje i s mnogo ljubavi.

E.C. Klijentica iz Austrije