MOJA RECENZIJA NA KNJIGU «KAKO SAM SPASILA SVET» AUTORICE ELIZABETE STANIMIROV

MOJA RECENZIJA NA KNJIGU «KAKO SAM SPASILA SVET» AUTORICE ELIZABETE STANIMIROV

Knjiga «Kako sam spasila svet», autorice Elizabete Stanimirov pripada modernom žanru u savremenoj literaturi. To je autobiografsko motivacijsko štivo, koje može biti veoma zanimljivo širem sloju čitalačkog auditorijuma. Prevenstveno namjenjeno svima koji žele raditi na ličnom razvoju, nastojeći se na tom putu konstantno edukovati, ali i učiti na tuđim iskustvima i greškama, gdje je to god i kad je to god moguće.

Elizabeta Stanimirov

Autorica nas je znalački provela kroz priču svog života, te na vlastitim usponima i padovima, pokazala da ništa nije lako, ali da je sve moguće samo ako se istinski želi i djeluje.

Elizabeta Stanimirov je u ovoj knjizi ponudila i otkrila sebe kao primjer koji može poslužiti mnogima. Iznosi nesebično svoje privatne stvari, kako bi pokazala, najprije ženi Balkana, a onda i drugima, da žena može puno kada joj niko iz najbližeg okruženja ne lomi krila. Ističe značaj podrške koju je imala i ima od supruga i djece i podrške koju je ona davala i daje njima. Spominjući porodicu u kojoj je odrasla, te porodicu svog supruga, uslove u kojima su živjeli i vrijednosti i uvjerenja koja su ponijeli odatle, a nadragadili u svom domu,  ona nam šalje poruku o značaju odgoja i značaju svega onoga što je potrebno da izrastemo u ozbiljne i odgovorne ljude, spremne da se sa životom hvatamo u koštac.

Naročito su me dojmili dijelovi u kojima autorica govori o svojim slabostima i najmjerno ih ističući, poručuje da smo “svi samo ljudi” , sa svom slabostima i snagama, vrlinama i manama i da se nipošto ne trebamo praviti jačima nego jesmo, jer od takve iluzije ni mi niti oni koje volimo, nemaju koristi. Naprotiv.

A sad, onako lično, želim da dodam da je za mene predstavljalo izuzetnu privilegiju i čast da među prvima pročitam ovu knjigu. Od momenta kad sam je uzela u ruke, više nisam mogla da je ispustim. Te noći nije bilo sna. Autorica me je znalački, sa spretnošći svojstvenom samo iskusnim piscima, vodila iz zapleta u zaplet, iz prošlosti u sadašnjost, pa opet nazad, ne dajući mi prostora da predahnem i ne dozvoljavajući mi da štivo ispustim iz ruku. Niko ni pomisliti ne bi mogao da je ovo njena prva knjiga; ali sa sigurnošću tvrdim, nije posljednja. Biće ovoga još, u nekim drugim pričama i među drugim koricama, koje će fenomenalna Elizabeta Stanimirov, tek da podijeli sa nama.

Radeći sa ženama kroz različite projekte u nevladinom sektoru, u BiH i regionu, ne mogu da se ne dotaknem značaja koje će ova knjiga imati u osnaživanju žena, kako u Srbiji tako i regionalno, jer su izazovi na koje je autorica nailazila svuda slični, ali reakcije na te izazove mogu biti veoma različiti i sa veoma raznolikim, pa i teškim poslijedicama. Rješenja koja možemo pronaći u Elizabetinom iskustvu predstavljaju bogatu riznicu znanja, iz koje može obilno zahvatiti, svako onaj ko znanje traži.

Pročitala sam veoma veliki broj knjiga ovog žanra, napisala mnogo recenzija, ali moram priznati da nijedna od knjiga, koju sam do sada imala priliku “držati u rukama”, nije bila ovako čitljiva i zanimljiva. Velika je hrabrost “ogoliti” se na ovaj način. Pisati o svojm snovima, strahovima, nadama, željama, … Priznati svoje slabosti i suočiti se pred svima, sa onim što se toliko trudimo potisnuti, mogu sama najhrabriji među nama. Svjesna je Elizabeta da sve ono što ovako “rasprosremo” pred druge, nama više ne pripada. Tako i ona, zakoračivši u novo sutra, gordo podignutog čela, poručuje “željeli ste me vidjeti slomljenu i slabu”, a slomili me niste, jača sam nego ikada… E, na ovu ženu se može primjeniti ona poznata rečenica : “… izgradila je čvrste temelje od cigli – koje su drugi bacali na nju… “

Recenziju napisala: Adisa Tufo, dipl.oec., autorica knjige “Vruć krompir”, poduzetnica, life&business coach, Bosna i Hercegovina.