zaBilješka…

zaBilješka…

Razmisljam…
… kako izgleda mentalni sklop čovjeka, koji je bahat i neotesan prema ljudima?! Kako izgleda živjeti bez emocionalne ili bilo kakve druge inteligencije, a imati u rukama vlast ili neku nadmoć nad drugim ljudima. Kako to izgleda…???
Kako uopće takvi ljudi dođu na neke pozicije; ili je možda njima najlakše da dođu…
Pristaju na svaku cijenu, da bi postigli cilj.
Često se sjetim i ponavljam mudru izreku: Kakav narod – takve mu i vođe…
Ili se sjetim onog ajeta: „Allah neće izmjeniti jedan narod dok sam sebe ne izmjeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika“. (Ar-Ra'd 11)
I sad negdje na pola puta između ovo dvoje, duboko svjesna istine i jednog i drugog, opet vraćam sav teret na svoja leđa i želim da ja budem ta koja će mijenjati sebe i biti bolja u svakom pogledu. I ja sam narod. Jedan njegov trun. Koliko god malen i neznatan ipak sam dio ovog naroda, dio ovog Ummeta, koji je izgleda dotakao dno.
Vijesti koje pratim me u to uvjeravaju svaki dan.
Nema mjesta na kugli zemaljskoj gdje je drugačije, gdje se lakše diše, gdje su ljudi bolji… teško je svuda.
Ovo je vrijeme u kojem smo se svi rodili sa nekim razlogom. Svako je vrijeme takvo. Ništa se slučajno ne dešava. Nije naš izbor, dato nam je da svoj životni vijek proživimo baš sada. Niti volim žal za prošlošću, niti čežnju za budućnošću. Živi se danas, sad i ovog momenta živi se jedan neponovljivi trenutak koji se nikada vratiti neće i u kojem treba postići svoj maksimum. I svaki naredni je baš takav. Jedinstven i neponovljiv, …
Pogledi svih nas, dok se trudimo da ovaj sekund svog života ispunimo nečim najkvalitetnije mogućim ili shvatimo neminovovnost dešavanja, moraju biti usmjereni u budućnost, onu budućnost koju kreiramo svojim djelovanjem.
Kriviti bilo koga za bilo kakav vlastiti neuspjeh, vlastitu neorganizovanost, indolentnost, nekreativnost i neenergičnost, predstavlja samo more izgovora i nesuvislih opravdanja koja može prihvatiti samo budala.
U moru ljudi, čiji odgoj još ima usađene posljedice socijalističko-komunističkog sistema i u čijim se glavama svaki posao, osim na državnim jaslama, smatra neuspjehom – teško se ova zemlja i ovaj narod mogu odlijepiti od dna.
I kad na čelu svega ovoga stoje jos neki sa početka ove priče, onda stvarno normalan čovjek teško može nazrijeti neko bolje sutra. I to ovdje ne spominjem bolje sutra za sebe, nego recimo tek za unučad ili praunučad…
Promjene su neminovnost i one se moraju desiti.
Ali prvo se mora izbaciti nemoralno, neljudsko i nacionalističko. A ništa se od toga neće desiti, dok god se narod ne osvjesti i ne odraste mentalno i moralno.
I nacionalni i vjerski i svaki drugi identitet je jako bitan, sve dok se ne ističe iznad općedruštvenih interesa.
E da li ova priča u ovom vremenu radikalizma na svim nivoima, uopće ima smisla.
Globalno, pratim dešavanja u posljednjih 20 godina i silna nastojanja svijeta, da muslimane nazovu teroristima, radikalima i slično. Pratim taj ogromni nalet islamofobije i mržnje prema svemu što nosi predznak islamskog. Ljudi su se u početku opirali, zanemarivali, a nisu ni osjetili kako su uvučeni u priču mržnje i kako su izmanipulisani. A upravo oni koji su kreirali današnje stanje , najveći su radikali, teroristi i manipulatori.
Iskreno, ne vjerujem u teorije zavjere, nisam ih nikad ni čitala, mada sam pokušala, preglupo mi zvuče.
Danas imamo situaciju da se svi pravdaju za nešto o čemu pojma nemaju…
A kod nas?! Sad je nažalost situacija takva da i nemamo neke alternative da može biti nešto drugačije. Osim da se ljudi vrate sebi, svojoj ljudskosti, svom insanskom identitetu, onim osnovnim moralnim postulatima. Ako se to ne desi, kataklizma je neminovnost. Kraj čovječanstva je neminovnost…
Ipak mislim, dok postoji ijedno ljudsko biće koje se čovjekom može nazvati, da se to neće desiti i da nije uzaludno gajiti zrnce dobrote u sebi i svom potomstvu i nikad ne prestati gubiti nadu.
Oni nikada ne mogu biti loši, onoliko koliko mi možemo biti dobri…
Bog ionako sve vidi i sve zna.
A.T.