“VRUĆ KROMPIR” U DONJEM VAKUFU

“VRUĆ KROMPIR” U DONJEM VAKUFU

15.aprila sam bila u Donjem Vakufu. Prvi put. Prelijep gradić na obalama Vrbasa. Puno zelenila i plodnih livada oko grada. Bila sam impresionirana. Toplinom. Inspirisana ljudima. “Vruć krompir” me vodi na različita mjesta, a moja predavanja povezuju me sa ljudima koji mogu da osjete iskrenost. A kako sam ubjeđena da to mogu svi, onda se redovno u svakoj sali gdje govorim prospu i emocije i suze i uzdasi i smijeh… Ipak najviše bude smijeha i topline, a to nas nekako zbliži najviše. Pokušavam ostati dislocirana; dati, a ne uzeti toliku količinu emocija, ali je nemoguće. Najbolje je kad je uzajamno, kad se i sama naježim dok govorim i kad ispred sebe vidim užarene oči koje se sureću sa mojima, koje jenako gore, te se na nesvjesnom nivou prepoznamo i ogladamo jedni u drugima.

Volim te momente.

Niti ja puno očekujem, niti oni, a svi se zajedno stopimo u jedno emotivno klupko i oslobodimo neke unutarnje čežnje i “zaboravljene potrebe” da budemo shvaćeni…

Ni sama na znam koliko sam promocija održala “Vrućeg krompira” , šteta što nisam pisala. Već više od godinu dana je među čitaocima, stigla je u sve gradove BiH, u cijeli region, u Evropu, svijet…

Uskoro izlazi drugo, izmjenjeno, izdanje…

I cijala ova priča mi se baš, baš dopada ….