“Uopće nije važan kritičar koji ukazuje gdje se onaj koji se bori spotakao ili gdje je onaj koji radi to mogao učiniti bolje. Zasluga pripada onome koji se stvarno nalazi u areni, čije je lice umrljano prašinom i znojem i krvlju; koji se hrabro bori, koji griješi, koji iznova doživljava neuspjehe, ali je pun vatrenog oduševljenja, duboko odan i spreman da se žrtvuje. Zasluga pripada onome koji će u najboljem slučaju tek na kraju upoznati slast postignute pobjede i ostvarenja visokog cilja; ili će, u najgorem slučaju, ako doživi neuspjeh, bar dostojanstveno pasti. I zato, njegovo mjesto nikad neće biti s onim hladnim i bojažljivim dušama koje nikada nisu upoznale ni pobjedu ni poraz.” Theodore Roosevelt