Važno je imati cilj!

Važno je imati cilj!

Imala si ideju, jako dobru ideju, imala si i sredstva i hrabrosti da kreneš u realizaciju svog sna, … i sad ti se čini da se gubiš, da tapkaš u mjestu, pomalo si dezorijentisana… Pitaš se šta ti nedostaje? Reci ću ti! Nedostaje ti CILJ! Ne slažeš se sa mnom. Ti imaš cilj. Ti si i ušla u ovo sa ciljem da uspiješ. Sa ciljem da zaradiš novac. Da ispromovišeš svoju ideju… Da zaposliš ljude.

Nije dovoljno!

Ne, ti si imala želju, imaš je i sada. U sve si ušla sa željom, a ne sa definisanim ciljem.

Ciljevi se sasvim drugačije formulišu. Moraju biti jako mjerljivi. Jako jasni i vremenski određeni. I napisani. Nikako imaginarni.

Ispričat ću ti kako ja to radim.

Na početku svake poslovne godine ispišem svoje ciljeve za narednu godinu. Prije toga, krajem decembra, napišem jedan rezime protekle godine. Npr. koliki je bio godišnji prihod, koliko smo novih radnih mjesta otvorili, koliki je bio uvoz, koliki izvoz, kolika je bila zainteresovanost medija za nas … i tako dalje… Naravno u toku godine smo pravili mjesečne izvještaje za sve ono što želimo da pratimo i što za nas predstavlja mjerljive vrijednosti. A u biti sve se može mjeriti. Na kraju godine je lako sve to sabrati.

Naša kompanija veoma mnogo ulaže u edukaciju, praćenje savremenih metoda poslovanja i networking, te vodimo evidenciju koliko je u toku godine odslušano edukativnih seminara, na koliko smo bili simpozija, konferencija, kongresa, … i jako je lako da na kraju podvućemo crtu i vidimo da li, i u kolikoj mjeri  takva poslovna politika utiče na rezultate našeg poslovanja.

Sad, kad smo zaključili prethodnu godinu i napisali šta sve želimo postići u narednoj, onda postavljamo kratke rokove. Npr. ovo želim da napravim do marta, za ovo naredno je krajnji rok juli, a za ovo mi treba cijela godina. Naredni korak je vezan za resurse. Napišem koji su mi resursi potrebni za ostvarenje određenog cilja. Neke imam, a neke nemam. Jasno definišem i način kako da dođem do potrebnih resursa. I onda je još samo ostalo da napišem i strategiju, znači jasno definisane upute (sebi i kolegama) kojim putem doći do cilja.

Ono što ja radim je da uvijek napravim realne i dostižne ciljeve, pomalo ambiciozne, ali itekako ostvarljive i da jako često (u toku godine) pravim presjek i mjerim dokle sam došla.

Na ovaj način sve izgleda lahko.

Ne možeš zalutati, ne možeš se pogubiti, ne možeš tapkati u mjestu. Šta god da se dešava, ti uvijek vidiš svjetlo na kraju tunela.

Čak i ako svoj cilj ne ostvariš u potpunosti, definisat ćeš razlog, znat ćeš zašto se to desilo, nećeš se demoralisati i taj nedostignuti dio, bit će dostignut u prvim mjesecima naredne godine.

Nekad će se desiti da nešto i promijeniš, da se predomisliš, da otkriješ neki lakši put, drugačiji način,… ništa za to… Sve je ionako podložno promjenama. Sve se u poslovnom svijetu jako brzo dešava. Jednom sam pročitala da su “za uspjeh potrebne promjene, a za “savršenstvo” vrlo česte”, tako da se i promjenama radujem i nikako ne smatram da su me udaljile od mog cilja. Naprotiv…