SLOBODNA

SLOBODNA

Koračala je nekada putem trnovitim, znala sam joj gledati noge izranjavane, a oči sjajne od suza i neke duboke tuge… Bila je mlada, ali ni tada nije bila slaba. Sad je gledam, iz nje izbija snaga, ponos, prkos, želja, mudrost, strast, ambicija… Ona je rođena za pobjede. Znala sam to i kad su te pobjede izgledale daleke i malo moguće, znala sam da je za njih predodređena.

Prvi put u životu sam gledala ispred sebe osobu, čija šutnja govori više od izgovorenih riječi većine koju poznajem. Ženu čiji osmijeh više skriva, nego otkriva… Prvi put sam vidjela ženu čija riječ je kao kamen jaka i koja će sve uraditi, ali neće izdati i neće riječ pogaziti.

Pitala sam je kako joj to uspijeva, kako je uopće moguće biti osoba kakva je ona. Rekla mi je:

«Lako, ali moraš biti iskrena. Okrutno iskrena, prvo prema sebi, a onda prema cijelom svijetu. Najteže je prema sebi i sebi u oči pogledati. Kad to postigneš, sa drugima ćeš lako… Godinama sam sebe analizirala. Kad nešto nije išlo onako kako sam očekivala, nisam druge krivila. Krivila sam sebe jer sam imala nerealna očekivanja, jer sam pogrešno procijenila. Na kraju sam spoznala da sam uvijek griješila kad sam imala bilo kakva očekivanja od drugih. Sva ta moja očekivanja, bila su oružje u tuđim rukama, oružje koje sam ima ja dala, da mi ga zabodu tamo gdje boli najviše… vremenom sam prestala da očekujem bilo šta, od bilo koga. Ali sam povećala nivo očekivanja od sebe. E onda su presušile mogućnosti za bilo kakva opravdanja, bilo kave izgovore i zaboravljanja… Nisam ni osjetila kad sam počela da rastem, da sazrijevam, postajem snažnija, samosvjesnija, sigurnija, … I ti to možeš postići. Samo odluči da kreneš i kreni u samoodgoj vlastite ličnosti i otkriti ćeš neograničene mogućnosti ličnog napredovanja. Krenuti ćeš putem koji nema kraja, ni u dubinu, ni u širinu, ni u visinu. Shvatiti ćeš da si sama birala trnje, onda kad si po njemu koračala, da to nije bila tvoja zla kob ili teška sudbina, to je bio tvoj izbor.  Jedno je u svemu tome meni posebno lijepo. Spoznaja da je sve u nama. Da možemo mijenjati, uticati, odlučivati, birati. Ako nam se čini da smo pred zid stali i ne možemo dalje, znači da smo do vlastite granice uma dospjeli i da opet moramo učiniti dodatni napor da tu granicu pomjerimo, da prepreku savladamo, da još jednom pobijedimo sebe. I na pobjede se čovjek navikne. I na padove. Niti ga pobjede uzdignu, niti ga padovi sruše, oboje se zove život i oboje je sastavni dio puta na kojem se nismo našli vlastitom voljom, niti ćemo vlastitom voljom sa njega otići, ali nam je ta volja itekako bitna da bismo njime koračali. «

Gledala sam je i upijala svaku izgovorenu riječ. Zvučalo je lako i jasno sa njenih usana. Inspirisala me je po ko zna koji put i pored nje sam osjećala da mogu sve. Ali ja sam drugačija. I rekla sam joj to…

«Nisi ti drugačija, ti si žena kao i ja. Sve ti je dato i sve u sebi nosiš. Da li ćeš ili nećeš svjedočiti ostvarenju svoga sna ili svojih snova, od tebe zavisi samo. Tvoj um i tvoje srce, moraju biti otvoreni za sva znanja i saznanja koja ti se nude svaki dan. Emocije moraju biti kanalisane i usmjerene na pozitivne stvari. Moraš znati ljubav dati, a da ništa ne očekuješ da se vrati. Kad to postigneš, kad se maksimalno životu otvoriš, sve će se početi vraćati, a ti ćeš biti spremna da sve to i apsorbuješ. Tek tada. Sad idi svojim putem i ne sudi nikome. Bavi se sobom. Nikada drugima. Čitaj, obrazuj se, razgovaraj sa ljudima. I ne sudi, nikada ne sudi drugima. Ne pokušavaj se vidjeti boljom od bilo koga, jer bolja sigurno nisi. Pokušaj razumjeti i one sa dna. Bili su preslabi da se odupru iskušenjima. Ne znaš zašto. I ne trudi se da saznaš. Ne kopaj po ranama ljudskim, ne znaš na šta možeš naići… «

Gledam je sa koliko snage i sigurnosti ove riječi izgovara. Gledam je koliko je lijepa i koliko je jaka. Gledam stijenu, a vidim ženu. Ili gledam ženu, a vidim stijenu, … vidim jednu toplu dušu, jednog čistog insana, kako svojom ljubavlju grli cijeli svijet…