SINERGIJA

SINERGIJA

  1. Kada se ljudi poštuju, postoji povjerenje koje vodi ka sinergiji, međuzavisnosti i dubokom poštovanju. Obje strane donose odluke i odluke na osnovu onoga što je ispravno, što je najbolje, ono što se najviše vrednuje (Blaine Lee).

Međusobna saradnja je jako važna. Ona je uglavnom i ključna za uspjeh, kako u poslu tako i u međuljudskih relacijama u privatnom životu. Konstatovala bih da sinergija funkcioniše, između ostalog, po principu Poštovanje – Razumijevanje – Uvažavanje. Prema Vašem dosadašnjem iskustvu, koju prepreku je bilo najteže savladati da bi se dobilo sinergično okruženje?

JA: Čovjek je društveno biće, a ljudi su tako različiti. Niti može sam, niti može sa drugima. Mala djeca su sebični ljudi, sve bi za sebe i uglavnom su tvrdoglavi u tim nastojanjima. Vremenom uče živjeti u okruženju sa drugarima i prolaze različite faze socijalizacije. Učeći shvataju koliko toga ne znaju. Kroz različite vrsta saznanja i spoznaja, otkrivajući svijet oko sebe, upoznaju i sebe. Uspostavljaju različite partnerske odnose. A onda počinju problemi jer nastoje sve oko sebe ubijediti u svoje stavove i svoje svjetonazore. Iz toga se rodi potreba da se sve to prevaziđe i upravo u svakoj civilizovanoj zajednici se desi sinergija. Ljudi nauče da poštuju tuđa mišljenja, stavove, uvjerenja, da bi i sami poštovani bili. Nauče da nije najnužnije da se slože sa nekim, jer svako svijet gleda “iz svojih cipela”. Dvoje ljudi mogu gledati u istu stvar i neće vidjeti isto. Zašto? Zato što situacija koju gledaju, dok dopre do svih perceptora u mozgu koji će je pretvoriti u sliku, prođe kroz čitav niz filtera koji se zovu: iskustva, uvjerenja, predrasude, navike, religija, tradicije, predubjeđenja, … Znači, neće isto vidjeti, neće isto misliti, ali će uvažavati i poštovati mišljenje onog drugog. Upravo na ovaj način ljudi nauče živjeti zajedno u sinergičnom okruženju.  Da bi čovjek uopće uspio narasti do toga da shvata i prihvata druge i drugačije, najprije mora prihvatiti sebe. E to je najteže. Prihvatiti sebe i sagledati svoje osobine, te se svakodnevno mijenjati i ići naprijed. Ljudi su nažalost prepuni ograničavajućih uvjerenja i vidim i osjetim da ih se isuviše tvrdoglavo ne žele osloboditi. Većina nije inspirisana niti motivisina da radi na sebi. Mišići se bildaju, ali mozgovi malo teže…

 

  1. Veličnost čovjeka nije u koliko bogatstva stiče, već u njegovom integritetu i sposobnosti da pozitivno utiču na one oko sebe. (Bob Marley).

Međutim, da bi bili sposobni da pozitivno utičemo na one oko sebe prvo moramo biti u skladu s sobom, a to zasigurno zahtijeva marljiv rad, zar ne?

JA: Da, neprekidan rad na sebi. Mnogo učenja i čitanja, ali prvenstveno mnogo razmišljanja i svakodnevni islasci iz zone konfora, prvi su uslovi koje moramo ispuniti da bismo u konačnici postigli  vlastiti sklad. Nije to baš tako jednostavno. Kada putujemo u vlastiti nutrinu itekako nailazimo na stvari koje nam se ne dopadaju, koje treba odbaciti, profiltrirati, otpakovati pa ponovo procesuirati. Upoznati sebe nikako nije jednostavno, ali je moguće i prelijepo je. Jer skidajući sloj po sloj otkrivamo i svoje snage i svoje slabosti. Otkrijemo da smo biće sa gotovo neiscrpnim mogućnostima za uspjeh i rast, a sa druge strane upoznajući vlastitie slabosti postajemo svjesniji svoje ljudskosti i nekako više suosjećamo sa drugim ljudima. Tek tada možemo pričati o istinskoj sinergiji. Istinskom međusobnom nadopunjavanju snaga i istinskom rastu i prosperitetu jednog društva ili šire zajednice. Još bih dodala da putovati i upoznavati druge ljude, narode, običaje, tradicije – znači učiti i rasti. I u konačnici prihvatati svo šarenilo svijeta i voljeti ga. Za mene je to sinergija i sa sobom i sa okruženjem. Mijenjajući sebe, mi mijenjamo i svijet oko sebe…

 

  1. Za kraj, kako da sinergija nastavi da živi?

JA: U nama, u svakome od nas na neki drugačiji način. Još jednom ću ponoviti da rasta nema bez sinergije. Sinergija organa unutar čovjeka, koji funkcionišu u savršenom skladu; sinergije duše i tijela, koji su dio istog Sistema. Sinergije unutar porodice, društva, šire zajednice, država… Ako nema bilo koje od tih sinergija, onda nastaje bolest, razvod, nemiri ili neka još teža kriza. Nema života ni budućnosti bez sinergije, ona naprosto mora da živi…

****