RAZMISLI …

RAZMISLI …

“Nikada ne govori loše o drugima, negativna energija koju šalješ vratiće ti se višestruko…”

Odmaram se večeras za laptopom, šetam po fb  i čitam redom objave koje mi na zidu izlaze… To inače ne radim, nemam vremena, ali večeras sam bila malo opuštenija i sebi priuštila taj “luksuz”. Bolje bi bilo da nisam… Predizborna kampanja je već počela, većina se na fb bavi isključivo politikom, ne samo visokom, nego i vanjskom i tako redom… Svi su «najpametniji» i svi sve «najbolje» znaju.

Pokoja fotografija iz Gaze, pokoji komentar vezan za jučerašnje okupljanje u Vilsu i pretužna poruku koje to okupljanje nosi; pokoja zakašnjela ramazanska čestitka i sve ostalo «politika». Visoka! Naprimjer, dolazak Predsjednika Republike Turske, R.T.Erdoana, smeta «dušebrižnicima» koji žele javnim negodovanjima nekakve poene za sebe steći, a nikako da shvatim kakve i kako može bilo kome smetati dolazak jednog velikog državnika na ove prostore. Zar nije naš «adet» gostoljubivost? Zašto nam stalno neko smeta? Turski studenti, arapski turisti, izbjeglice po parkovima, pa sad i Erdoan. Ima li iko da mu se obradujemo, ima li iko da bi nam bio drag. Ima li još neko da dođe u ovu zemlju, osim ovih sa «muslimanskim» predznakom.

Ima, jaštaradi, ali se oni ne pikaju… Nad drugima bi se «ražalili» ili bi im se obradovali ili bih ih u špaliru dočekali, ali ovi što im negdje piše musliman (a ne mora ni biti da su, nego podsjećaju), e ti nisu poželjni u ovoj multietničkoj i multikulti Bosni i Hercegovini, jer pljuvati po svome, čini se pokazati da i nisi baš musliman, nego ti se ta pošast k'o slučajno desila, ti nisi mogao majku ili oca birati… Pa kad već jesi, moraš na neki način pokazati da nisi za ove sa bližeg istoka, da si ti suvremen, moderan, da se tebe ne tiče ničija tuga, ničije dobro, imaš ti sasvim dovoljno i svojih briga… Sve krize vlastitog identiteta, na ovom fb, isplivaše na površinu… Neće ih komšije, nećemo ni mi. Mi ionako nikad nismo napuštali svoja ognjišta, nemamo pojam šta je to…

A da li se to radi tako… ?

Gostu svakom, adet je dobrodošlicu pokazati. Adet je nasmijan biti i lijepo gosta ugostiti. Čak i onome što ti nije plaho drag, ne smiješ dozvoliti da ti smrknutu čehru vidi.

Neka dođe, bude koliko je red i ode…

A nevoljniku ruku pruži, pomozi koliko možeš. Nahrani, obuci, podjeli svoju večeru sa njim. Iz kog je razloga došao, ne znaš, ali znaš da od dobra nije svoje ognjište ostavio. Otići će oni, kao što su i došli. Mi poreze plaćamo, imamo državu, ona će naći neko rješenje i za njih. Sigurna sam. Ako ništa moraće…

Politika.

Pojedini političari, koji su do skora bili u SDA, ništa drugo ne rade nego pljuju po toj istoj SDA, koja da ih prigrlila nije, ne bi niko sada ni znao za njih. Rađaju se nove stranke bez cilja i programa. Jedini cilj, srušiti SDA. Dobro, evo i da je srušiš, šta ćeš onda…? Kud, sa kim? Politika poznaje poziciju i opoziciju, ljevicu i desnicu, nekad neko, nekad neko, ali sve u nekom, koliko je moguće fer odnosu. Poštuj da bi bio poštovan.  Meni se čini da postižete kontraefekat, jer nije narod toliko glup koliko vi mislite da jeste, da ne vidi da vi nikakve ideje i nikakvu politiku ne nudite.

Sebe uzdizati, tako što drugog ponižavaš! E na tim temeljima niko ni šator sagraditi nije mogao, a kamoli kuću iliti kakvu palaču koju beli priželjkuješ.

Stranka SDA je dugo dio izvršne i zakonodavne vlasti i sigurno da ima odgovornost za mnoge greške, ali ima i zasluge za pozitivne pomake. Bosna i Hercegovina je (po ekonomskim analitičarima) talac dešavanja i političkih previranja u regionu. Jednom će i to morati krenuti prema naprijed. Koja god stranka da bude na vlasti… Opet bi bilo isto, ono što je trenutno neriješivo. Država bez monetarne politike, država sa Ustavom koji se zasniva na nepravdi, država u kojoj se izbjeglice nisu vratile na svoja ognjišta, država čiji se razvoj konstantno koči, a ne podstiče. A na svim zakonodavnim i ostalim nivoima vlasti sjede ljudi po nacionalnom ključu odabrani. Dvojica od trojica javno, glasno i jasno, ne vole Bosnu i Hercegovinu. Žele dalje i dublje podjele. Žele čvršće entitetske granice. Sve po principu: zbij narod u torove i vladaj. Dovedi narod do nivoa da želi u očaju napustiti svoje ognjište. Ubijedi ga da nema nikava prava, da je ugrožen,  da ništa ne može i da mu je svako za sve kriv. Ubijedi ga da u zemlji, u kojoj mu leže kosti djedova, za njega nema budućnosti. Ubijedi ga da ne ide u Grude ili u Banja Luku, da ne dolazi u Sarajevo, jer tamo mu se neće niko obradovati. Pogotovo da ne ide nigdje u region, jer zna se koga ONI TAMO podržavaju i kave su im politike…

E «oko moje», ja znam jednu drugačiju Bosnu i Hercegovinu. Zemlju u kojoj ljudi žive zajedno, vole se , rade , sarađuju, putuju, ručaju, piju kafu, razgovaraju… Te «tvoje» neću da ima. Meni se obraduju jednako i u Sarajevu i u Zenici i u cijelom Mostaru, Bugojnu i u Grudama i u Stocu i u Beogradu i u Zagrebu i u Ljubljani, Podgorici … svuda isto. Istanbul, Beč, Minhen, Berlin, … Široki osmijesi, cvijeće, ljubav, pozitivna energija.

Ne želim da me u torove stavljaš. Ne želim da me ograničavaš. Dragi Bog je cijelu zemlju pred moje noge prostr'o, da njome ponosno koračam. Da širim ljubav. Znam ja da je nema svuda, nažalost; znam da nečiju djecu ubijaju svaki dan, znam da je puno tuge na svijetu, puno ratova i mnogo, mnogo toga na što ne možemo uticati. Svjesna jesam, ali koliko god osjećala mržnju, prezir i gađenje prema zločinu i zločincu, neću prestati govoriti o ljubavi. Neću prestati graditi mostove i ponosno koračati ovim svijetom, sve dok me dragi Bog ne zaustavi. Dok ne pokaže da je dosta…

Mora postojati protuteža zlu, a ona osim dobra ništa drugo ne može biti…

Razmisli o čemu ti govorim, razmisli o čemu pričam. Nije politika to što ti misliš da jeste. Biti političar ne znači željeti graditi karijeru na kostima onoga kome noge slomiš. Biti političar znači u okviru svoje političke opcije, ukoliko si sposoban doći do funkcije, služiti narodu.

A ti, koristiš opet rupe u zakonu da se domogneš stolice; ti koji si prvi i hoćeš neku stolicu ugrabiti, a svi oni koji su sada uz tebe, popadaće… Neće nidokle. Kažeš boriš se protiv krađe, korupcije, … kako? Čime? Gdje su djela? Optužuješ druge, ali uopćeno. Upri prstom da i mi znamo, reci – ko su lopovi? Podigni optužnice, prozovi imenom? Borimo se zajedno protiv svih tih pošasti, ali samo zajedno, jer nam svima isto smeta. I sviju nas isto boli…

Ne tvrdim da SDA svima mora biti najbolji izbor. Ni ja ne podržavam svaki korak, a pogotovo ne svakog čovjeka iz Stranke kojoj pripadam. Sve su to samo «ljudi». I svuda su ljudi. Neki su podlegli iskušenjima, bili slabiji od ostalih, ponijela ih moć. Od pamtivjeka se zna da je vlast naveće iskušenje, da samo rijetki izdrže. Ali ih itekako ima. Ko bedemi su. Karakteri su im nesalomljivi… Postoje… Kao što postoje i oni drugi… Svuda. Neki su jednostavno na nekim pozicijama, jer boljih nije bilo ili su se znali izboriti za funkciju. Ili se odrekli svoje nacionalnosti, da bi negdje dospjeli… Svega ima… Znam. U svakoj je stranci isto ono što ne valja. Ni sama ne znam sa koliko sam ljudi razgovarala. Iz koliko političkih opcija. I baš svuda je isto. Isti ljudi mijenjaju i boju fesa i boju dresa… Sve po potrebi. Ali ono dobro, ono najbolje – e tu se razlikujemo. Nemaju svi ni ideje, ni ideale, ni programe, ni infrastrukturu, …

Meni puno govori činjenica da se baš u svemu lošem ogledaš, ono najbolje i ne pominješ, a znaš da postoji…

Sad bih pozvala i prozvala «običnog» čovjeka.

Aktiviraj se. Izađi u javnost. Barem glasaj. Nemoj biti neko ko samo kritikuje. Ili šuti…

Svaka izgovorena riječ povlači ogromnu odgovornost. I šutnja također. Nađi balans.

Ako misliš da možeš bolje – izađi «u ring» i napravi promjenu. Budi promjena.

Nemoj da samo ispred TV ekrana, uz kokice i čips gledaš «borbu» i navijaš. Bori se i ti… I ne udaraj nisko!

Možda u ringu i nisu najbolji, ali jesu sigurno najhrabriji, koji su izložili svoje živote i svoje porodice i koji nikada nisu omiljeni, ali su svjesni jako, da ako se oni povuku nazad, nastaje anarhija, anarhija onih koji (historijski) jedva čekaju da ovu zemlju pocijepaju. Tu i takvu politiku sigurno ne želiš ni ti, niti iko od naroda i narodnosti koji žive u ovoj lijepoj i napaćenoj zemlji i koji je u srcu iskreno i s ponosom nose. Imaj svoj stav. Imam ga i ja!

Zato ću opet glasati za SDA…