PROLAZIMO…

PROLAZIMO…

Kažu da vrijeme brzo prolazi, ne bih rekla… Prije bih to definisala kao naš prolazak kroz vrijeme. Nekome se čini da su godine brzo prošle, a nekome nikad proć'… Zavisi šta su donijele i zavisi kako smo ih prihvatili i osjetili.

Prolazimo kroz vrijeme i udaramo od grebene života, nekad boli manje, nekad više. Vremenom se naučimo provlačiti između oštrih stijena. Da nismo imali toliko treninga, vjerovatno nikada naučili ne bismo. I šta onda drugo nego zahvaliti se na svim tim ranama koje su od nas napravile jače ljude. Da jače, ali ne nužno i bolje. Neki ljudi nisu u stanju zaliječiti svoje rane, one uvijek krvare i bole i podsjećaju ih na trenutke kad su stečene. A neko drugi jednostavno ide dalje i ne osvrće se ni na znoj, ni na krv, ni na suze… Takvi pobjeđuju. To su oni rijetko hrabri, koji jednostavno znaju, da izbora nemaju i da će pješčani sat njihovog života iscuriti, a da se, ako se stalno osvrću, neće imati ničeg lijepog sjećati. Pa onda žive intenzivno i dišu punim plućima, znaju da svako zrnce pijeska u satu pješčanom, od zlata je vrijednije… Mi jesmo u prolazu na ovome svijetu, ali biti prolaznik ne znači biti nevidljiv i ne ostaviti trag. Rađamo se sa određenim razlozima, određenim misijom, za koju baš nisam sigurna da smo  dobro shvatili. Barem većina ne. Uči… ! Čitaj! Spoznaj! Saznaj! Istraži! Otkrij! Ponašaj se lijepo, budi pošten, odgovoran, ponosan, smio, … nisu upute za mrtve ljude. Te su upute nama živima date. Da ih slijedimo i da budemo prvi među prvima, a ne posljednji među posljednjima…

Zahvalnost. U duši osjećaj i ne osuđuj nikoga. Ne znaš u šta diraš. Ne znaš da li boli. Radi na sebi. Uči, uči, uči i nikad ne prestaj. Zar je trebalo da se počne pričati i konceptu cjeloživotnog učenja, da bismo ga mi prihvatili. Zar nam taj koncept nije u krvi, zar nam nije rečeno da učimo, bez vremenskog ograničenja.

Zahvalnost. Glasno izgovori! Zahvali se Bogu na svemu. Zahvali se djetetu kad ti pruži cvijet. Zahvali se komšiji, ako ti pridrži vrata. Zahvaljuj se neprekidno, jer ništa se ne podrazumijeva…

Prebrzo prolazimo. I često pomislim da odlazimo, a da nismo spoznali ni odakle ni kud idemo… Kao da ćemo se vratiti jednom.