I PAD JE LET

I PAD JE LET

Kada prvi put izađeš iz svoje zone komfora, osjećati ćeš se kao da lebdiš nad provalijom. Strah pomiješan sa adrenalinom… Ne igra veliku ulogu činjenica di li si izbačen svojom voljom ili si izašao sam, svejedno će ti biti teško. Bićeš veoma nesiguran i slab. U tebi je borba, sve ti je nepoznato, pojma nemaš šta treba da radiš. Ipak ti je izbor dat: zamahnuti zakržljalim krilima i pokušati letjeti ili se jednostavno predati i pasti. Zapamti, to je trenutak koji je samo tvoj. Trenutak koji traje kratko, ali u njemu možeš donijeti (ili ne donijeti) odluku života. Tvoja unutarnja borba traje, sekunde se čine kao sati. Moraš letjeti, a krila nemaš. Nikoga nema da ti ruku pruži, padaš… Mozak ti ipak grčevito radi i sjetiš se da možda imaš negdje neka zakržljala krilca, gola i bez perja, možeš možda pokušati, nemaš šta izgubiti. Oštre stijene su sve bliže i ti već osjećaš dah poraza na vratu, a ipak se nadaš. Ne odustaješ. Nevjerovatnom brzinom širiš svoja mala krila i grčevito mašeš. Mašeš i mašeš i sa svakim novim pokretom ona postaju i veća i čvršća. Čak i dah svježeg paperja osjećaš na svom licu. Ne toneš više. Heeej, ne propadaš. Sve te boli, ali ti letiš. Letiiiiš konačno, a ni pomislio nisi da to možeš. Da to čovjek uopće može naučiti.

Ali ti jesi… Sad dalje znaš kako ćeš, znaš kako je, naučio si lekciju i nećeš je zaboraviti nikada.

Prvi put je uvijek najteže.  Sad znaš kako se pomjeraju granice. Znaš da je i pad let, a konačni ishod stvar izbora. Znaš da nikad nije sve izgubljeno i da za pobjedu (i kada se to ne čini) itekako postoji šansa.

Sad, kad si naučio letjeti, nećeš više nikad poželjeti prestati. Svaki dan će biti novi izazov; birati ćeš, poput orla, najviše litice, bacaćeš se sa visina, uvijek duboko svjestan da tvoja krila jačaju iz dana u dan, da ih koliko god da lome, slomiti ne mogu. Glavu gore, svaki dan je lijep, a najljepši je onaj koji obasjaš svojom pobjedom…