NEKA 2020.BUDE – NAJBOLJA GODINA IKADA

NEKA 2020.BUDE – NAJBOLJA GODINA IKADA

Moj Fudo ima običaj, da nakon što se pogleda u ogledalo, onako se sav ražalosti i kaže naglas «eh, šta bi od onakvog Fude», a ja mu govorim da se «treba zahvaljivati na borama, prorijeđenoj kosi i pokojoj sijedoj, jer da je mlad preselio, ne bi to dočekao» , pa se onda smijemo i zezamo, a on mi govori «e, ostarićeš i ti… « i tako … i u starost sa osmijehom nas dvoje.

Ovaj uvod pišem kao anegdotu jer maloprije se u ogledalo pogledam i sebi se baš dopadnem. I sve tako, iz godine u godinu, kako starija postajem – sve se sebi ljepšom činim. Nimalo mi ne smetaju ni sitne bore oko očiju i uglova usana, sigurno su od smijeha nastale, ne smeta mi ni poneki behar u kosi, niti pokratke ruke – kad čitam. Baš me briga. Sebi se baš sviđam i  sebi sam ljepša nego ikada i nekako mi se čini da mi se oči iskre više i jače nego kad mi je bilo dvadeset i pet. Da li i drugima tako izgledam, manje je bitno; najvažnije je da sam ja ispunjena i zadovoljna životom kojim živim i ovim što u životu radim. I rezultatima koje dobivam. Tačno je svaki srazmjeran uloženom trudu i aktivnostima na određenom polju.

Prije sat vremena pisala sam o svemu što sam se sjetila, a obilježilo je godinu koja odlazi, a sada ću da pišem o planovima koje imam za godinu koja dolazi.

Čovjek snuje, a dragi Bog određuje. Često imam običaj da kažem da sam Bogu zahvalna što mi nije sve želje ispunio, jer da jeste ne bi valjalo… Tek sa vremenske distance mi vidimo da smo u životu i dobili tačno po našoj mjeri i ono što je najbolje za nas.

E tako ja i planiram. Onako neopterećeno. Planirati se mora. Ne može čovjek živjeti sa povezom preko očiju i od danas do sutra. Mora imati neke ciljeve, nade, želje… Trud uložiti i onda se nekim rezultatima nadati. Često kažem da je moje da radim i da se maksimalno trudim, a ishode dragom Bogu prepuštam. Valjda se zato nikada i ne razočaram. I sve što radim radim zbog sebe. Pa i kad sebe drugima dajem. I to je zbog mene, nije zbog njih. Nikad ne očekujem ništa zauzvrat. Od ljudi ne!

Meni taj koncept savršeno odgovara. Preporučujem i drugima da isprobaju. Radi njih. Biće sretniji.

Šta bih ja sebi poželjela u 2020?

Da budem bolja nego danas, znanija, odanija, posvećenija, vrjednija, zdravija, …

Da.

U januaru je uobičajeno puno posla po završetku jedne poslovne godine i ulaska u novu. Tako da znam da ću početak godine najviše u Firmi boraviti. Krajem januara bih trebala putovati u New York, predala sam za vizu. Tamo bih trebala održati nekoliko predavanja i promociju moje knjige. Družiti se, obići grad, upoznati nove ljude.

U februaru PoduzetniceIN organizuju «Druge B2B susrete poduzetnica Jugoistične Evrope». Počeli smo sa pripremama, a ovaj put sam ja na čelu organizacionog odbora u kom je ionako tek nas nekoliko. Trudimo se da sve napravimo kako je najbolje moguće.

U martu aBd završavam sa NLP master edukacijom, ali i putujem u Dubrovnik, na uručenje priznanja koje mi je dodijeljeno u decembru 2019. «Srvaratelji za stoljeća u srednjoj i jugoistočnoj Evropi». Ovo je zaista veliko priznanje i daje se veoma uspješnim ljudima iz oblasti poduzetništva. Poduzetnici biraju poduzetnike.  U Martu 2020. U Dubrovniku, na 7.regionalnom samitu poduzetnika srednje i jugoistočne Evrope, postati ću i zvanična nositeljica ovog prestižnog priznanja, mada sam već obaviještena da ga mogu objaviti, jer su sve procedure oko odabira laureata završene.

U martu je tradicionalno i put u Zagreb i Kongres poduzetnica. Ako ja ne uspijem otići zbog poklapanja datuma sa putovanjem u Dubrovnik, neko iz Udruženja hoće.

Od početka 2020. ću se još više posvetiti izradi mog magistarskog rada. A ujedno planiram da taj rad, naknadno nešto proširim i objavim kao knjigu. To je veoma interesantna tema. Stari pojam i novi oblik liderstva. Sve se mijenja, ni lideri nisu kao što su bili, niti se pod tim pojmom podrazumijevaju iste stvari, koje su se podrazumijevale ranije. Ali o tome u mom magistarskom radu. Nadam se da ću ga u junu odbraniti.

U junu bih trebala putovati i u Njemačku. Frankfurt Hahn. Još jedna posjeta dijaspori. Vesele me ta putovanja. Upoznavanje novih ljudi, različitosti, obilasci, upoznavanje nekih gradova koje nisam ranije uspjela vidjeti. Predavanje, promocija knjige, druženje, … Putovati ću najvjerovatnije sa Lejlom. Amela kaže da nema vremena, ona sad razvija svoj biznis.

U junu bih trebala putovati i u Novi Sad, na konferenciju Biznis na štiklama. I tu sam redovno, svake godine. Sa nama putuju i članice Udruženja. Nadam se da ćemo se uspjeti organizovati i da ćemo i ove godine imati još jedno fenomenalno druženje u Novom Sadu.

Preskočila sam april i maj. April je pred Ramazan, i meni je taj period uvijek buran. Toliko se toga trudim da uradim i stignem, da bih imala Ramazan za sebe. Onako kako volim. A u maju je mjesec posta i Bajram. E onda juni, a o junu sam već previše napisala…

Ljeto, odmor. Još neko putovanje. Druženje sa porodicom, roditeljima. Rad u pčelinjaku. I pripreme za jesenji upis doktorskog studija.

Još nisam odabrala na kojem univerzitetu želim upisati doktorat, ali na nekom hoću aBd. Prosjek mi je visok, tako da znam da neću imati problema oko upisa. I moj CV je dobar. Malo sam kasno krenula sa ovom akademskom edukacijom, ali pošto se nikad i nisam bolje osjećala, pretpostavljam da je sad pravo vrijeme za moj doktorat.

U toku ljeta definitivno moram istražiti ovo sve što me u vezi ovoga zanima i donijeti konačnu odluku. Neka mi je sa srećom.

Volim da čitam i da učim. Uvijek sam voljela. Ali nisam uvijek imala uslove da idem ovim putem. Ni snage… Sad je drugačije.

Nekako su mi koraci sigurniji, čvršći…

Na jesen bih trebala da krenem i sa završnom NLP edukacijom. Planiram. U međuvremenu još poneko putovanje unutar BiH i barem jednom Istanbul. Voljela bih. Nisam odavno.

Jako mi je važno da u narednoj godini jedan od mojih prioriteta bude još edukacije iz engleskog jezika i redovna fizička aktvnost. Ili ću početi sa redovnim odlascima na trenige ili ću aktivirati ovu kućnu teretanu, ali nešto hoću. I zdravije se hraniti. Sad kad je napisano, nema odlaganja.

A biti će još puno toga znam. Ovo je samo ono okvirno. Pored svega ovoga čekaju me intenzivne aktivnosti u mojoj kompaniji. Ove sam godine «malo uprskala», a iduće godine mi se takvo nešto ne bi smjelo desiti.

Želim da nam svima nova godina donese puno pozitivne energije, ljubavi, pažnje, darivnja, lijepih snova i lijepih osjećanja, putovanja i naravno zdravlja. Ako poželimo i biće nam tako. Želim da mladi ljudi ostaju na Balkanu, da ne teže srednjoj Evropi. Da ovu zemlju grade. Ako ovako svi krenu odlaziti, niko neće željeti ostati. Svi ćemo onda otići… Žao bi mi bilo da ova zemlja ostane bez ljudi.

Postoji mnogo toga što vidim oko sebe i na šta trenutno nisam u stanju uticati. Ne sviđa mi se, ali ne mogu učiniti ništa. Onda ovako mislim, ako ne mogu ništa učiniti, onda se neću ni sekirati. Svoju pažnju ću usmjeriti na sebe, svoju porodicu, svoj posao, svoj život i sve ću se to potruditi da učinim boljim, maksimalno koliko mogu. E to isto bih savjetovala i drugima. Da ne zabadaju nos u ono što ih se ne tiče. Da ne igraju tuđe utakmice. Da se bave sobom i svojim životom i stvarima na koje mogu djelovati. I neka svi svoj posao rade kako najbolje mogu i znaju. Ako poslušaju, svima će nam biti bolje. Svi zajedno činimo ovo društvo. I oni na koje se žalimo su samo jedni od nas. Kakvi smo – tako nam i jeste! Svakom od nas po istom aršinu i po mjeri.

Sretna nam nova 2020. godina.

ADISATUFO.BA