My Story No.1

My Story No.1

Ulaskom u svijet političkih aktivnosti i svega oko politike, negdje početkom 2015.godine, moji vidici su se znatno proširili, horizont povećao i kao da sam ušla u jednu drugu dimenziju, jedno novo i drugačije okruženje. Članica sam vodeće političke partije u BiH , od njenog osnivanja, ali mi politika nije bila naročito privlačna, za “političare” su ljudi obično lijepili svakakve epitete i krilatice: “lopovi” , “korumpirani” , “sve preko štele” , “gledaju samo svoj interes”, “nije ih briga za narod” itd… da ne nabrajam …

U Bosni nije postojao političar koji nije bio pod žestokom crnom lupom i čiji se svaki potez nije secirao do detalja. Osobi poput mene, zaposlenoj i veoma društveno aktivnoj, dugo nije ni na pamet padalo zakoračiti u takvo nešto. Sad to smatram sebičnošću.

Tako sam neosjetno, korak po korak, zakoračila u svijet politike i političara i otkrila jedno veliko more mogućnosti, mogućnosti da dam svoj doprinos zajednici…

Moje kolege su osobe koji se bave politikom na lokalnom nivou – iskustva su mi veoma pozitivna…

Upoznala sam divne osobe, osobe koje se trude i ne štede sebe – kreativce, entuzijaste, ambiciozne i vrijedne insane. Upoznala sam ljude koji daju svoje slobodno vrijeme, svoju energiju, pa i svoj novac, za opće dobro, za opću korist i napredak.

Možda tu ima i onih koji se manje trude ili onih koji nemaju uvijek čist nijet, ali nisam ih željela tražiti i kopati po tuđoj historiji i životima, u mojim očima nije niko sa negativnim predznakom. Najlakše je biti po strani i kritikovati sve i svakoga – puno je teže uhvatiti se u koštac, izložiti se vjetrometini i negativnim kritikama i unaprijed znati “da se nije rodio, ko je narodu ugodio”. Nije to baš tako lako, niti privlačno, ali je izazov za osobe koje znaju šta rade i zašto to rade i ispred sebe imaju samo jedan cilj – naše bolje sutra.

I nije bitno na kojem nivou vlasti, da li na nivou Mjesne zajednice ili Općine ili Kantona ili Države, svagdje ima posla i svagdje se može nešto učiniti. Ispred mene se pojavio izazov, a ja sam izazove uvijek objeručke prihvatala.

Nekad sam prolazila bolje, nekad lošije, ali uvijek kao dobitnik. Najveći dobitak je jedno veliko iskustvo koje me je činilo svestranijim , iskusnijim i boljim čovjekom. Poželjela sam svoje potencijale, svoju energiju, znanje i iskustvo usmjeriti na društveno korisne aktivnosti, a istovremeno se nastaviti educirati i napredovati i svojim primjerom motivisati druge, prije svega žene i omladinu, da učine isto.

Samo zajednica obrazovanih, motivisanih, ambicioznih i kreativnih ljudi može pokrenuti pozitivne procese i promjene u svakom, pa i našem društvu.