My Story No.5

My Story No.5

Dani stižu jedan, drugi u nekoj trci za nafakom, a premalo vremena za porodicu, prijatelje, komšije, ibadete… Ili mi se čini.

Pokušavam naći način da sve ovo bude JEDNA priča. Da svaki rad bude ibadet. Da sve što radim bude od koristi, kako za mene, tako i za moju porodicu, prijetelje, komšije, društvo… Znam da zvuči teško postići tako nešto, možda i nemoguće , ali ja neću prestati da nastojim da iščistim svoje nijete, da budu iskreni i u ime Boga dragog… Neću prestati da se trudim da radim zajedno sa svojim mužem i kćerkama, da uživamo u ovome što radimo i da se što više družimo i zbližavamo baš na taj način…

I naravno, sve je to korisno za zajednicu, jer ne možemo sami. Sa nama radi dosta ljudi koji u našem timu, zajedno sa nama, zarađuju svoju nafaku i izdržavaju svoje porodice, školuju djecu, pomažu druge… Kad sve to sagledam, nekako vjerujem da je lijepo što dani jedan, drugi stižu i što nemam vremena za dokolicu i besposlicu, za prazne priče i pesimizam, za rovarenje po tuđim životima. Premalo vremena mi ostane i da svoj život ispunim svim onim lijepim knjigama koje stoje nepročitane ili onim bajkovitim mjestima u koje bih željela da otputujem, svim divnim insanima koje bih željela da posjetim… Čak i ne mislim da će ti mali snovi ostati nedosanjani, Allah dž.š. nagrađuje strpljive i istrajne …