My Story No.3

My Story No.3

Često sam u kontaktu sa mladima, posmatram divnu generaciju obrazovanih mladih ljudi punih potencijala, ali bez ideje, ambicije i ideala… Ko je to ili šta je to što mladima uzima energiju, kad su u godinama kad je moraju imati barem deset puta više od mene.

Nisu svi bez ideja, naprotiv, srela sam djecu koja su u stanju da svojom energijom mijenjaju ovaj svijet i ovo društvo na bolje, ali osim podrške onih najbližih, zajednice teško da će prepoznati te talente i dodatno ih motivisati. Onda se često desi neko razočarenje i od silne početne energije, ne ostaje baš puno i sav se taj silni potencijal utopi u moru prosječnosti…

Nikad nisam svojoj djeci govorila rečence koje sam često od roditelja slušala: “Nemoj se plaho isticati”,”Drži se zlatne sredine” itd… Mislim da treba baš suprotno.

Zlatnom sredinom i prosječnošću ljudi često opravdavaju lične frustracije i nemogućnost da u svijetu budu prepoznati kao nadprosječni i uspješni. Isticanje je veoma poželjno u najafirmativnijem kontekstu.

Najbolji će se uvijek istaći i izvući iz stopljene mase… A do titule najboljih i najuspješnijih niko nikada nije došao ni slučajno ni lahko.

Iza svakog uspjeha stoji niz nevidljivih padova, grešaka, neuspjeha, podizanja i ponovnih kretanja ka cilju… I onda odjednom ugledamo prelijepog leptira, kako ponosno širi svoja divna krila, sa namjerom da zagrli svijet… Želim da shvatimo da živimo samo ovdje i sada – da će možda i doći neka bolja vremena, ali da je samo ovo vrijeme naše, da samo u ovom vremenu i baš danas treba da dadnemo najbolje od sebe – onaj najbolji i najvrijedniji dio sebe i svojih sposobnosti, da ponosno podignemo glavu i u vremenu u kojem jesmo – ostvarimo svoj maksimum. Nismo se bez razloga rodili baš u ovom vremenu i sugurna sam da je dragi Bog imao debelo dobre razloge zbog kojih mi baš sada hodamo Dunjalukom.

Sigurna sam da, baš sada, imamo sav kapacitet i sav potencijal da ostvarimo najviše i nabolje, samo to moramo da prepoznamo. Moramo se osloboditi sitnih ličnih interesa i razmišljati o dobrobiti zajednice, jer će nam se samo takav način razmišljanja i djelovanja vratiti kroz vlastito zadovoljstvo, vlastitu sreću i bolje naslijeđe naših potomaka…