My Story No.2

My Story No.2

Uvijek sam voljela da pišem. I pisala sam i zapisivala sve ono što je trebalo na papiru da ostane. Nekad poezija, nekad proza, nekad pisma, tekstove za razne novine ili portale… Sada pišem ove bilješke i javno ih objavljujem.

Želim da ostane neki trag o vremenu u kojem jesam. Uvijek se nađe neko da čita….

Period je godišnjih odmora, ljetovanja, putovanja… Ne putujem nigdje ovog ljeta, niti planiram. Ostajemo u Sarajevu, radimo u firmi, bašti, pčelinjaku… Puno je obaveza.

Ljeto je, sve je nekako usporeno, ili mi se čini… osim na političkoj sceni – domaćoj i vanjskoj…

Zatrpani smo vijestima o dešavanjima u Turskoj, i dalje se po facebook stranicama i profilima žestoko raspravlja o tome i objavljuju slike podrške Turskoj i predsjedniku Erdoganu. Previše sebi dajemo za pravo, a premalo znamo.

Volim Erdogana i njegov način vođenja i unutrašnje i vanjske politike, ali se ne bih baš lahko upustila u neke rasprave.

Mi tu ne možemo uticati, možemo samo presipati iz šupljeg u prazno…

Radije bih pričala o nekim lokalnom stvarima. Grad je pun turista iz cijelog svijeta. Sinoć sam bila sa prijateljicom u Sarajevo City Centru, sve je prepuno i nema jezika koji se ne čuje… Lijepo je. Uredno i čisto. Prošetala sam i Ilidžom. I Ilidža je prepuna turista, uglavnom iz arapskih zemalja. Hoteli su sigurno puni. Osjeća se život na svakom koraku. Ilidža je lijepa. Uvijek je bila prelijepa. Ovdje sam se rodila i za mene ne postoji niti jedno mjesto na svijetu koje je ljepše…

Nekada Ilidža nije ovako izgledala. Nije bilo ni savremenih objekata, ni ovako širokih ulica ni velikih zgrada… Imala je dušu. Nešto toplo što sam voljela… I sad to postoji, za sve nas koji želimo da osjetimo tu toplinu… Moram priznati da je najveće promjene doživjela baš Ilidža, totalnu transformaciju i procvat. I to će još ići naprijed i bit će ljepše… Naši „gradski oci“ rade punom parom. Ne sjede skrštenih ruku. Osjeća se život. Nada…

Svaki razvoj uvijek prati i otvaranje novih radnih mjesta, ljudi se zapošljavaju, osjećaju se korisno. Raste optimizam i pozitivna energija… Ali ne prate svi segmenti razvoja jedan drugi. Neki idu brže, neki sporije i to se osjeti… Ne treba se ni u koga i ni u šta upirati prstom, ali se treba pokušati doprinjeti tamo gdje se može i gdje , kao pojedinci, možemo nešto učiniti…

Učiniti da i nama bude bolje, da našoj djeci bude bolje i da se naši gosti ljepše osjećaju.