My Story No.19

My Story No.19

Po čemu se razlikuju uspješni od neuspješnih ljudi? I šta uopšte znači uspjeti?!
Uspješan čovjek je onaj koji je zadovoljan sobom. Onaj koji zna da postavi ciljeve i maksimalno se trudi da ih ostvari. Uvijek daje sve od sebe. NIšta ne radi mlako i tek tako. U svemu se osjeti strast. Uspješan je onaj koji je svjestan vlastite odgovornosti i vlastite uloge u svom životu.
Uspješna osoba će uvijek naći način da postigne ono što želi, a neuspješna će stalno nalaziti izgovore.
Ljudima je lakše skinuti teret sa vlastitih leđa i kriviti sve redom: traume iz djetinstva i mladosti, političku situaciju, hladnoću, vrućinu, teoriju zavjere, globalno zagrijavanje, … Sve utiče na takve ljude, osim njih samih. To je kao neki vir iz kojeg se teško iščupati. Pokušavala sam toliko puta razgovarati sa osobama u kojima prepoznam simptome „neodgovornosti za vlastiti život“ i uvijek sam nailazila na zid, na netrpeljivost, na izgovore, pa čak i optužbe…
Ja sam redovno bila ta koja ne razumije, kojoj je sve lako …
Vremenom sam izgubila svaku želju da pokušavam objaniti u „čemu je kvaka“.
Mogla bih satima pričati, znam da me neće čuti. Samo ona srca koja sama traže znanje, koja se sama bore da pronađu put, koja su navikla da se bore i znaju da njihovu brigu neće sigurno brinuti niko drugi, oni čuju, oni nauče, oni znaju i spoznaju i uvijek preuzimaju na sebe odgovornost za svaki svoj neuspjeh.
Takvi nikad ni u koga, osim u sebe, neće prstom uprijeti …
Osvrnuću se na današnja dešavanja u našoj zemlji… Mučna su… Mene čak jeza hvata. A ko je kriv?! Naše vođe, predstavnici bošnjačkog naroda guraju glavu u pijesak. Ne čine ništa ili čine nešto veoma mlako – da ove bljuvotine zaustave. Normalnom čovjeku, koji je doživio agresiju, koji zna sve što se desilo bošnjacima, u glavu ne ide da uopšte i može postojati “republika mrska” , a kamoli da će je armija BiH slaviti!!! I ko je kriv?? Krivi smo sami, bolje nismo ni zaslužili … Razjedinjeni smo, iskompleksirani i pogubljeni, kao i ummet cijeli, zamaramo se glupostima i ličnim sitnim šićarima, umjesto problemima i prijetnjama koji nam nad glavama stoje. Vode nas podobni, oni koji najbolje znaju da igre „velikih“ igraju, a mi to sve gledamo i podržavamo.
Sami smo krivi za ishod svega što nas zadesi. Uz probleme ide i rješenje, samo ga treba naći… Svako kusa, onako kako skuha … ili ti “uz suho izgorje i sorovo”…