My Story No.10

My Story No.10

Integracija u društvo marginaliziranih društvenih grupa, između ostalog pomoć djeci i roditeljima sa invaliditetom ili koliko smo ili koliko sam – čovjek!!!!?

Neki dan je moja ekipa iz Hobby Art Centra održala workshop u Savezu Sumero, kreativnu decoupage radionicu za osobe sa invaliditetom. Polaznici radionice su bili odrasli mladi ljudi, uglavnom sa dijagnosticiranim autizmom. Radionicu smo donirali, sa svim potrebnim repromaterijalom. Želji smo učiniti bilo šta što je u okviru naše moći i mogućnosti, da napravimo još jedan iskorak naprijed. Željela sam da pružimo ruku. Ideju su divni ljudi iz Sumera (udruženja za pomoć osobama sa invaliditetom) objeručke prihvatili i sve smo jako brzo realizovali. Dan je bio predivan, za pamćenje i nama i njima. Nas je obogatio za nova iskustva i profesionalno i privatno. Naučili smo dosta i jedni i drugi.

Na Ilidži živi više od stotinu djece i isto toliko porodica, koje trebaju našu pomoć u integraciji i jednih i drugih u svakodnevnicu, barem onoliko koliko je to moguće. Voljela bih da, kao društvo i kao pojedinci, učinimo više. Znam da možemo, znam i kako možemo, potrebno je samo uložiti extra energiju – ne postoji nemoguće… Ispiti se polažu na onima koji nam neće vratiti ni zahvaliti, ali ćemo kroz njihova sretna lica i lica roditelja (na čijem smo svi mogli biti mjestu) i sami osjetiti istinsku sreću.