MOJA RECENZIJA NA KNJIGU “RAZOTKRIVANJE” AUTORICE RAZIJE ČOLAKOVIĆ – RAZO

MOJA RECENZIJA NA KNJIGU “RAZOTKRIVANJE” AUTORICE RAZIJE ČOLAKOVIĆ – RAZO

Pročitala sam knjigu u jednom dahu. Progutala svaku napisanu i nenapisanu riječ. Ovo je štivo koje prosto plijeni i neda se ispustiti iz ruku prije zadnjeg slova.
Razo!
Iskrena, otvorena, nesebična, elokventna, mudra, rječita, topla, duhovita…, insan iz Bosne, Krajiškinja… Zahvalna sam dragom Bogu što su nam se putevi ukrstili, jer ona je svakako žena od koje mogu puno naučiti.
Počašćena sam činjenicom da sam među prvima pročitala Razotkrivanje. Cijela knjiga je jedan veliki i topli “Muhabet sa Razom”. Dok čitam, vidim je kako sjedi ispred mene i niže riječi, jednu za drugom; kiti ih kao biserje i nijedna nije ni višak, niti ih nedostaje…, nego sve taman i s mjerom. Slušam joj glas, krajiški akcenat, slušam zvonki smijeh djeteta, one djevojčice koja još uvijek u njoj živi i plijeni nas svojom svježinom i radošću.
Knjigu koju imam ispred sebe čitala sam s posebnom pažnjom, ali i s nekom razdraganošću u koju me je uvukao lepršavi stil pisanja, bez teških riječi, bez predugih rečenica, lako za čitati, lako za shvatiti i prihvatiti, onome ko hoće da razumije.
Razo voli život. Od prve do posljednje stranice provlači se riječ ljubav, ljubav prema svemu što je okružuje.
Razo je brižna. Ne bira riječi kad nam otkriva s čime se sve susreću žene u njenom okruženju ili uopće žene Balkana, te nesebično i ponekad oštro opominje i savjetuje. Pričajući o sebi, ona šalje jasnu poruku i drugima kako se nositi sa određenim situacijama i kako pobijediti nametnute stigme.
Uči! Radi na sebi! Osnaži sebe! Bori se! Ne saginji glavu ni pred kim osim pred Bogom!…, jake su poruke koje se ponavljaju među koricama ove knjige za koju sam sigurna da će nadmašiti tiraž Leptira i sigurno naći put do svojih čitalaca.
Razo je jaka! Da bi nam pokazala šta je od nje napravilo današnju ženu-bedem, ona nas vraća u svoje djetinjstvo i pripovijeda nam o tome koliko je to bio trnovit put. Nju život nije mazio, mnogo joj je toga nedostajalo, ali je imala ono najvažnije – ljubav. Ljubav roditelja, porodice, bračnog druga… Ljubav nju pokreće. Poželjela bih još puno Razinih muhabeta, još puno nanizanih riječi i objavljenih knjiga, one su jedan poseban poklon ženi balkanskoj…
Još jednom želim da se zahvalim autorici na ukazanom povjerenju; na datoj prilici da napišem svoj osvrt na ovu divnu knjigu, koju od srca preporučujem čitaocima.

adisatufo