MOJA RECENZIJA NA KNJIGU POEZIJE AUTORICE SENADE PIDRO “KROZ VRATA SMIRAJA”

MOJA RECENZIJA NA KNJIGU POEZIJE AUTORICE SENADE PIDRO “KROZ VRATA SMIRAJA”

Senada Pidro, žena koju sam zavoljela …

 

 

Dok sam upijala riječi i stihove koje je iznjedrila lijepa duša Senadina, nikako nisam mogla ne zagledati se u vlastitu nutrinu i ne napisati ovaj osvrt isuviše lično. Čak mi i ne smeta što je tako. Uživala sam, dok me je Senada vodila stazama i moje i njene duhovnosti. Još jednom sam zahvalila dragom Bogu, jer sam počašćena prijateljstvom sa tako divnom ženom.

 

Ona riječi niže kao bisere, slaže ih pažljivo i sa lakoćom. Na čitaocu je da ih k'o kolajnu nosi ili da ih pokida. Šta god da uradi, okoristiće se. Još jedna zbirka poezije koju nam daruje ova talentovana pjesnikinja nema uputstvo za upotrebu. Svaki čitalac će se ogledati u njoj ovisno od onoga što u sebi nosi i koliko je spreman sebe – sebi da da… I nisu ovi stihovi da se pročitaju i ostave. Oni se žive svakoga dana, jer niti jedan dan ne bi smio da svane u kojem ne trebamo biti svjesni i svoje veličine i svoje ništavnosti; onoga «vječnog» u nama i naše «prolaznosti».

Senada nas, pažljivo biranim riječima, vodi baš tim stazama, stazama ljubavi koje od Njega polaze i Njemu se vraćaju, a sve ono između je lutanje i pokušaj da se «zavara trag».

Upoznala sam je  na jedan način gledajući je, razgovarajući i družeći se sa njom, a na sasvim drugi način čitajući i slušajući njene stihove. U razgovoru sam mogla ostati svoja, ali me je stihovima zarobila, otkrila mi veličinu svoga bića, veličinu i snagu svoje izuzetne ličnosti i snagu svoga ranjenog srca… Srca koje je ljubavlju zacijelilo.

Senada, žena koju zaista vrijedi upoznati, čijim se je prijateljstvom čast okititi i čije stihove treba čitati i treba im se vraćati.

Zašto kažem «vraćati»? Zašto nije dosta jednom?! Nije jednom dosta, jer nikad nismo mi isti. Svakoga dana upoznajemo drugoga (ili drugu) sebe, pa nikada neće biti ista slika, koja će pred ovo ogledalo od stihova – stati…

 

ADISATUFO.BA