MOJA RECENZIJA NA KNJIGU «BOLEST – PUT SAMOUPOZNAVANJA» AUTORICE MELIHE ARIFAGIĆ

MOJA RECENZIJA NA KNJIGU «BOLEST – PUT SAMOUPOZNAVANJA» AUTORICE MELIHE ARIFAGIĆ

Poznavati autoricu ove knjige, te nazvati se njenim prijateljem, zaista je privilegija. Odavno smo bliske, a bliske smo postale nakon što su nam se duše srele i prepoznale, daleko je to bilo od bilo kakvog nastojanja. Bio je dovoljan samo tren ili manje od toga da je zavolim. Tako se desilo i sa ovim njenim pisanim djelom, prvim koje se odvažila ukoričiti, mada je pisala i ranije, a znam da pisaće još. Imala sam čast da knjigu pročitam u «sirovom stanju», a ponovo nakon lektorisanja i prijeloma. Čitala sam neke dijelove i u fazi nastajanja; a sad kad nas još samo malo vremena dijeli od onog trenutka kad će ovo djelo iz digitalnog, preći u «papirnati» format i tako postati veoma dostupno širem čitalačkom auditorijumu, pripala mi je posebna privilegija da napišem i svoj osvrt.

Nema puno autora koji se usude pisati o ovoj temi. Susret sa teškom bolešću je veliko iskušenje kako za oboljelog, tako i za one koji ga najviše vole. I jedni i drugi prolaze kroz traumu. I jednima i drugima se život mijenja iz temelja. Ipak je najjača bol onoga koji kroz bol prolazi i čije će psihičko stanje umnogome utjecati na razvoj bolesti i na put kojim će putnik koračati.

Cijela priča, koju prolazimo sa autoricom je i duboko doživljena i iskustveno proživljena, ali itekako povezana sa duhovnošću i znanjem stečenim na edukacijama za psihoterapeuta. Meliha čitatelja, sa akcentom na čitatelja kome je ovo štivo prijeko potrebno, vodi «iz stanja slabosti, ka stanju sigurnosti» pa kaže: «Bolest je prelazna linija iz stanja slabosti u stanje ozdravljenja – osnaživanja. Neminovno će bolest čovjeka oslabiti fizički i psihički, ali naše emocije su tu kako bi nam pomogle u preživljavanju. Emocije su poput navigacijskog sistema koji nas usmjerava dok se krećemo tokom putovanja. Naši osjećaji i misli imaju veliki utjecaj na donošenje odluka. I to može negativno utjecati na sve odluke, uključujući i liječenje. U zavisnosti od našeg emotivnog stanja, donosimo i različite odluke.”

Jasna je poruka koju je ovim riječima poslala. Nijedan izazov nije uzalud, svaki sa radošću trebamo prigrliti i nastojati pozitivni ostati, jer sa tom energijom jedino možemo uspjeti. Svaka druga opcija znači tugu i slom.

Posebno me je fascinirala priča o Med, priča iz koje svi možemo mnogo naučiti. Naučiti šta znači uporno vjerovati, vjerovati u pozitivan ishod bez obzira na oluje koje udaraju sa svih strana. More se može smiriti već idućeg trena, nada je ta koja nikada ne prestaje. Vjernik mora biti optimista i vjerovati u dobar ishod, vjerovati da će na kraju sve biti dobro. A ako nije dobro, onda nije kraj…!

Kroz ovu knjigu autorica nas je provela hrabro, suočila nas sa smrću kao sastavnim djelom života, kao sa nečim sasvim “normalnim” čemu svaki dan gledamo u oči, ali nam se čini da je taj susret najžešći kad se čovjek susretne sa dijagnozom “karcinom”. Ne završava se svaki put u društvu sa karcinomom – smrću. Naprotiv, najveći broj karcinoma danas je itekako izliječiv, ako se na vrijeme otkrije i ako se ispravno liječi i naravno: ako se u čovjeku sačuva volja za životom. A čak i kad je smrt neminovna, a jednom će svakako biti, autorica fenomenalno zaključuje: U kosmosu nema haosa. Zašto bismo  onda pravili košmare u svojim glavama?

 Naslovi pojedinih poglavlja toliko govore, da se čini nekada da je dovoljno samo te naslove pročitati i uzeti poruku ili motiv za dalje. Smrt je dio života; Kako se nositi sa reakcijama drugih; Zajedno ka ozdravljenju; Opustite se i maštajte; Samilost; Um nad srcem; Osjećaj krivice, Ljutnja; Buđenje samopouzdanja;… samo su neki na koje želim uprijeti prstom i pozvati čitatelje da im se vraćaju.

Na kraju bih još jednom naglasila svoju impresioniranost ovim djelom. Razlikuje se od svih ovog žanra, koje sam ikada imala priliku pročitati. Snaga koju autorica nosi u sebi, naprosto je zarazna i kao epidemija će da se širi na sve one koji je žele zahvatiti i prisvojiti sebi. Ona je ima dovoljno i za sebe i za one oko sebe, one zbog koji se i odvažila krenuti stopama psihoterapeuta, osobe koja u ovom, brzom i punom stresa, načinu života, nalazi načine da pomogne drugima.

Od srca preporučujem ovo štivo i čitaocima i izdavačima.

 

Adisa Tufo, dipl.oec

Cetificirani life&business coach

Autorica knjige “Vruć krompir”