Ljubljana “500 poduzetnica” i dame u crvenom …

Ljubljana “500 poduzetnica” i dame u crvenom …

U Ljubljanu smo doputovale dan prije konferencije i smjestile se u hotel Emonec koji se nalazi u neposrednoj blizini Prešernovog trga, u Volfovoj ulici. Parking je bio prilično udaljen od hotela i to nam je donekle pokvarilo dojam, morale smo se dva puta vraćati do auta da sve iznesemo (tipično ženski), a nismo ni hotelskom sobom bile naročito impresionirane. Ipak bilo je toplo, prostrano i ugodno, čista posteljina i čisti peškiri i naš boravak je mogao da počne. Isto veče smo u hotelu grand Union popile kaficu sa fenomenalnom Zory i njenom saradnicom, (Zory je najveći “krivac”za naš dolazak u Ljubljanu), koji se nalazio na nekoliko minuta hoda od našeg hotela. Sve je bilo spremno za sutrašnji veliki događaj.

Pred nama je bio Kongres pod nazivom “500 poduzetnica” događaj koji je trebao okupiti više od 500 poduzetnica mahom iz Slovenije, ali i iz regiona. 

Osvanulo je jutro. Rano smo se probudeile, morale smo u Hotelu Grand da budemo barem petnaestak minuta prije devet. Nismo željele kasniti. Pažljivo šminkanje (koliko je bilo moguće na sabahu), odjeća sa obaveznim crvenim detaljima i do hotela u ravnim cipelama. Štikle u cekeru, treba na noge stati i ostati uspravan čitav dan. Jako smo se radovale i novim licima, ali i starim poznatim, za koje smo znale da ćemo ih sresti.

Već na samom ulazu i prilikom registracije veliki žamor, redovi i gužva i “more” dama u crvenom, široki osmjesi, stisci ruke i topli zagrljaji obećavali su nevjerovatan dan. Mi smo imale status VIP gošći i nekako smo sve za tren završile, okačile akreditacije i (u štiklama) ušle u dvoranu.

A dvorana kao iz bajke ili iz 1001 noći, puna ljubavi i lijepih žena. Naravno bilo je i osoba “suprotnog spola”, ali pored dama i nisu nešto upadali u oči. Ipak ću naglasiti njihovo prisustvo, jer trebalo je puno samopouzdanja imati, pa se pojaviti među tolikom brojem poduzetnih žena.

I nekoliko minuta poslije devet, čarolija je mogla da počne. Sve ono što je uslijedilo u narednim satima, upravo je i bila čarolija. Predivna pjesma, izuzetni govornici, jaki motivatori, modna revija, gimnastičarka koja lebdi na svilenoj traci, nagrade, priznanja, tombola, ručak, kafe, modna revija…. fotografije, kamere, izjave za medije… Naprosto je teško sve pobrojati, sugurno sam nešto zaboravila. A između svega toga, razgovori i razmjena vizitki, B2B i nova prijateljstva su na pomolu…

Moje predavanje je počele negdje oko 11h. Imala sam tajming (kao i ostali govornici) od nekih dvadesetak minuta. Prezentacija je bila spremna i prevedena na slovenački jezik. Bila sma ushićena, puna ljubavi i zaista presretna što sam u tom danu, baš na tom mjestu. Nisam mogla zamisliti nijedno drugo mjesto koje bih u tom trenutku više poželjela.

Moja Lejla (moja kćerka, moja desna ruka, moja vjerna asistentica) škljocala je aparatom i trudila se da niti jedan važniji trenutak ne ostane nezabilježen, ali ipak je moralo mnogo toga promaći. Sve se nekako brzo smjenjivalo i prolazilo, ili smo mi jednostavno željele da sve duže traje…

Na kraju dana i bezbroj zagrljaja, vratile smo se u hotel, preumorne i prezadovoljne, jedva dočekale tuš i zaspale…

Iza nas je bio još jedan uspješan kongres poduzetnica.

Hvala svim divnim damama koje su se potrudile organizovati “500 poduzetnica” . Nije nas bilo 500, bilo nas je mnogo više i sve smo otišle kućama dodatno inspirisane i odlučne da ovaj svijet učinimo boljim mjestom za život.

(ovo je samo mali dio utisaka, nastaviću ovaj tekst)