Kategorija:Printani mediji

“KORONA ZAKON” – izjava data novinarki dnevnog lista Oslobođenje

Objavljeno u Oslobođenju 30.aprila 2020.godine.

Šta bi prioritetno trebao sadržavati ovaj zakon?

Prioritet je pomoć privrednim subjektima koji su istinski najviše pogođeni zabranom rada, bilo direktno ili indirekto. A takvih je veliki broj. Osim prehrane, svi smo takvi. Ovdje je naglasak na riječi istinski, jer i u ovim se slučajevima već pokušavaju raditi malverzacije. Ne smatram da je iti ijedna od donesenih mjera donesena na pravi način i iskrena da budem ne vjerujem da će se istinska pomoć privredi ikada i desiti. Prolongiranje plaćanja indirektog poreza – nije se desilo. Oslobađanje od plaćanja ili odgođeno plaćanje direktnih poreza – nije se desilo. Oslobađanje od parafiskalnih nameta – nije se desilo. Ponegdje samo djelimično. Uzimaju se pogrešni parametri. Privrednike niko ne sluša. Tu je Udruženje poslodavaca FBiH, tu je neformalna grupa Glas malih biznisa. Dati su prijedlozi. Uzalud.

 

Da li je već trebao biti donesen?

Naravno da je trebao. Imali smo niz navodno usvojenih mjera koje nisu implementirane. Dok prođu sve nivoe “pojeo vuk magarca”. Svi smo ljuti. Jako. Predstavnici mikro i malih preduzeća, te obrtnici – najviše. Boli  nas nebriga vlade, čiju kasu mi punimo. Glas privrednika se nimalo ili jako malo čuje. I nikome nije jasno šta se ovoliko čeka.

 

Da li će i koliko pomoći da bh. privreda opstane, odnosno šta je potrebno privredi za preživljavanje ?

Novac. BH privreda je i bez ove situacije na prilično klimavim nogama. Ne sva, ali uglavnom jeste. Posluje se na rubu isplativosti. Radi se po damping cijenama. Naročito u branši kojoj pripada moja kompanija. Puno je tu netransparentnosti, namještenih tendera i rada na crno. Teško je u ovako korumpiranom društvu opstati  i bez korone, a sa koronom pogotovo. Nešto se pokušalo postići sa moratorijem na kredite, ali kamata se naravno obračunava i plaća. To i nije problem onima koji rade, ali šta sa onima koji nikako ne rade.

Ako se što hitnije ne vratimo u normalno stanje, teško da će išta pomoći privrednim društvima da opstanu. Od pomoći države neće biti ništa. Sve je to sitno i presitno. Krediti i pomoć koja je uzeta od MMF-a sliti će se kao i do sada u plate ogromne državne administracije i takvu vrstu potrošnje, a nikako neće biti usmjerena (kao injekcija ili infuzija) za pomoć privredi. Toliko nam je svima odavno jasno.

ADISATUFO.BA

 

 

 

Izjava data za dnevni list “Oslobođenje”

30.03.2020.

Ako Vlada hitno ne usvoji mjere pomoći malim i srednjim preduzećima i ne krene u njihovu realizaciju, realni sektor (izuzev proizvodnje i prodaje hrane kratkoročno) će doživjet kolaps.

Ne mora naša Vlada «izmišljati toplu vodu», dovoljno je prepisati mjere koje su usvojene u Hrvatskoj. Mora se reagovati hitno!

Moja kompanija je mala i do sada nismo nikoga otpustili, ali je nekoliko uposlenih na «godišnjem odmoru». Sve su prilike da će do otpuštanja morati doći. Radnici koji rade, rade pod velikim pritiskom i sa skraćenim radnim vremenom, tako da je učinak veoma mali. A svi očekuju plate. Protok novca u državi je skoro pa zaustavljen, kako mala firma da odgovori ovom izazovu?!

Pored ovoga, mi smo potpisali neke ugovore sa jednim  javnim preduzećem, a realizacija posla zahtijeva ulaske naših radnika u stanove i kuće. Mi dobijemo naloge koje ne možemo realizovati, jer ne želimo rizikovati i izlagati radnike i cijeli kolektiv, a sa druge strane ni javno predizeće koje nam šalje naloge, nema nikakvu instrukciju o postupanju u ovoj situaciji, koja mu mora doći od strane Vlade. Ovakvih primjera je sigurno puno. Osjećamo se nezaštićeni i prepušteni samima sebi. 

Ako država ove godine ne sačuva privredne subjekte u BiH, ko će naredne godine puniti državnu kasu? Do sada su zaduženja MMF uglavnom usmjeravana na državnu administraciju, mogli bi makar jednom usmjeriti u privredu i pomoći MSP i obrtima da opstanu.

 

ADISATUFO.BA

 

Pitali su me…

Novinar Večernjeg lista(vecernji.ba) Željko Andrijanić mi je postavio slijedeće pitanje:

Kako je u BiH biti žena u svijetu biznisa i što je općenito potrebno omogućiti gospodarstvenicima za lakše poslovanje?

Odgovrila sam:

Sa sigurnošću mogu da kažem da se privredna slika Bosne i Hercegovine ne razlikuje puno od regionalne, barem što se tiče zastupljenosti žena kako u vlasništvu velikih kompanija, tako i na upravljačkim mjestima i upravnim odborima javnih preduzeća. Ohrabruje činjenica da žena ipak (u značajnom broju) ima i hoću da vjerujem da će, kao poslijedica sve većeg broja izuzetno obrazovanih i poduzetnih žena, ta slika biti još bolja.

A da bi privrednicima i privrednicama bilo omogućeno lakše poslovanje, potrebno je da se doneseni zakoni počnu implementirati i da pravna država konačno počne postojati na cijeloj teritoriji BiH. Pored implementacije postojećih zakona, mnogo je inicijativa iz privrednog sektora otišlo prema zakonodavnoj vlasti, ali su očekivani rezultati neznatni ili ih nema nikako. Dalje, većina mladih ljudi vidi svoju budućnost u javnom sektoru, a javni sektor nije nikad bio, niti će biti pokretač i katalizator razvoja privrede jednog društva. Upravo je obrnuto! Vidite, puno je toga na čemu trebamo raditi, ali ne treba gubiti nadu. Uspjećemo!

ADISATUFO.BA