Kategorija:Multimedija

RAMAZANSKO VEČE u vrijeme korone

 

Sinoć ispred Begove…

Vožnja autom od Ilidže do Baščaršije. Poslije Iftara. Grad skoro pust. Osvijetljen. Džamijske munare blistaju. Ipak je Ramazan. Osjeti se.

Na čaršiji tek pokoji prolaznik. Užurbani koraci, pomalo pognut hod. Kao da su na pogrešnom mjestu. “Kod turčina”, preko puta Čaršijske dvadesetak mladića, sjede i piju čaj ili kafe. Sve je prilično razruđeno. Ne sjede jedni do drugih. Drže nekakvu distancu, a očito se distancirali nisu. Razgovaraju, dovikuju se… “kafa za ponijeti” nije zabranjena. Može i ovako, improvizovano. Da se ne ukida tradicija, da se osjeti hal. Čaršija je čaršija. I čaršijaneri imaju svoje adete koji se sto godina ne mijenjaju. Pa makar ovako, adetosum, da se adeti provedu…

Harem Begove džamije zatvoren. Nigdje nikoga. Ni ptica. Ni ljudi. Kapije zamandaljene. Dvorište osvijetljeno. Kandilji gore.

25.april 2020. u vrijeme teravih namaza – zatvorena džamija i pust harem Begove Džamije #coronatime

Sigurno više od četrdeset godina, ova džamija i ovo mjesto, su simbol mojih ramazana. Mislim da je ovo 42. ramazan koji postim. Prvi je bio u dvanaestoj godini. Puno je to godina. Puno simbolike, emocija i ljubavi je utkano u sve te godine. Puno toga se podrazumijevalo. I onda se, gotovo preko noći desi da spoznamo, da se ništa ne podrazumjeva. Ni mi se ne podraumijevamo, ni gradske ulice, ni graja, ni lijeni koraci po čaršijskoj kaldrmi, ništa…

Samo muk i sablasno prazna Baščaršija.

Ne smijem ni da želim da se bilo šta promijeni, ne smijem ni da dovim da se vrati na staro, ne smijem… Šutim i u mislima molim da bude onako kako je najbolje. Ja ionako pojma nemam šta bi to najbolje moglo da bude. Ovaj sadašnji scenario mislim da niko od običnih smrtnika nije mogao zamisliti. A dešava se pred očima našim… I mi smo sudionici. Ili nismo. Nema nas. Već nas nema u safovima. Čeznemo… Nema velikih iftara, koji su ionako postali više društveni događaji, nego vjerski adeti;  na njima je odavno više jedača, nego postača i klanjača… Pa i neka nema.

Valjda došlo vrijeme da sami sa sobom svedemo račune. Da spoznamo koliko smo mali i da se posvetimo onima koji nas najviše vole i najviše trebaju, a za koje najčašće nemamo vremena. Porodici.

Ništa nije slučajno, pa se ni ova “korona” ne dešava slučajno. Odavno sam rekla da u cijelu ovu “korona priču” ne vjerujem. Prenapuhana je. Nemam pojma šta se sada dešava u svijetu. I ne zanima me… Van mog je dometa. Sa medicinskog stanovišta nisam impesionirana niti uzbuđena, ali sa nekog ljudskog – jesam. Trebala je nama ova “korona”.

Kuham, zajedno sa kćerkom, ukusna jela za naše iftare. Učim Kur'an. Nisam počela sa Ramazanom novu hatmu. Imala sam prije Ramazana, trećinu jedne koju učim svom dedi Salki, rahmetullahi alejhi, nju sam željela prvo da završim. Sad sam, nakon tri dana Ramazana,  u 30. džuzu elhamdulillah. Mislim da ću je poslije ovog sehura završiti i odmah počinjem narednu, ramazansku. Pa polako, do Bajrama, dan po dan… Učim ja više od džuza dnevno, nekad dva, tri i više… , godi mi Kur'an, godi mi glasno učenje. Učim uvijek na istom mjestu u sobi. Iz svog starog mushafa. Bio je do jučer u raspadajućem stanju, ali ga je moj muž uredno polijepio sintelanom, i “božemioprosti” toliko je taj sintelan zaudarao, da sam morala skoro 24 sata učiti iz drugog, a to je navika koju ne volim da mijenjam. E, lani i preklani i mnogo godina prije toga, nisma imala toliko vremena da učim Kur'an. Samo se negdje odlazilo, dolazilo, spremalo, kupovalo, … Čini mi se da nam je trebalo da zastanemo. Eto što moja dova nema konkretan sadržaj. Ja ionako ne znam šta je najbolje. Sa koronom ili bez korone…? Ma čini mi se da ništa ne znam.

Gore na početku ovog teksta je video zapis moga kratkog sinošnjeg pojavljivanja na TV Hayat u vrijeme jacije i teravih namaza, kojih nema u Begovoj džamiji… Već nekoliko godina na neki način budem dijelom ramazanskog ili bajramskog programa na televiziji Hayat. Lijepo je kad te se prijatelji sjete. Kad zajedno podijelimo emocije i neke lijepe trenutke.

Eto, prohodah Čaršijom sinoć sa curama svojim, možda prvi i posljednji put ovog Ramazana. I bih nasmijana i bih sretna, što koračam, što sam živa, što sam okružena najdražim bićima na Dunjaluku, svojim kćerima. Što imam ruke, oči, što osjećam radost, što vjerujem u Boga i što još jednom spoznah da nam za sreću nikada i nije puno trebalo…

ADISATUFO.BA

 

Moja izjava data za Televiziju 5

Pitali su me:

Kakav je Vaš stav o trenutnom stanju privrede u KS?

Kakvo je Vaše mišljenje o tome šta je trenutno najpotrebnije uraditi da bi poslijedice po privredu bile što manje?

Koji biste dali savjet vlasnicima malih biznisa?

Koje bi to po vašem mišljenju bile konkretne mjere?

 

 

Odgovorila sam:

  • Trenutno – obrti, mala i srednja preduzeća u BiH, ali i svuda gdje se implementiraju ovakve ili slične sigurnosne mjere, dovedena su u veoma težak položaj. Prihoda nema nikako ili su značajno pali, a od privrednika se očekuje da izmiruju svoje obaveze prema državi, da plaćaju zakupe za poslovne prostore, da izmiruju obaveze prema bankama i da ne otpuštaju uposlene. Bojim se da će to biti nemoguće ako Vlada ne donese konkretne mjere i u privredu hitno ne ubrizga finansijsku injekciju, koja će je spasiti od kolapsa.

 

  • Zaustavljen je protok roba i usluga i kompanije će veoma brzo postati nelikvidne, zato svaka reakcija mora biti hitna. Drugo, potrebno je barem djelimično otpisati obaveze, a one koje se ne mogu otpisati potrebno je prolongirati. Nije rješenje u otpuštanju radnika, nije rješenje u odjavljivanju obrta i zatvaranju pogona. Ovo jednom mora stat i mada nikada više ništa neće biti isto kao prije korone, raditi se mora, a privreda je jedina koja kreira dodatnu vrijednost. Poslodavci i radnici će opet ruku pod ruku, zajedno nastaviti dalje…

 

  • Najprije štednja u svakom pogledu, ali i prilika da se više okrenemo prema unutra, prema onome što možemo i kako i koliko možemo učiniti u ovom trenutku; zatim šta je to što ćemo učiniti kad ograničenja prestanu i kada se ponovo vratimo na tržište. Kupovna moć najvjerovatnije neće biti kao prije korone. Pored kreiranja nove strategije poslovanja, mislim da je veoma važno da ovo vrijeme iskoristimo i za sebe. Više odmaranja, više edukacije i pročitanih knjiga, više vremena za porodicu. Moramo se sjetiti da u svakoj naizgled nepovoljnoj situaciji ima i nešto dobro i baš to dobro iskoristiti na najbolji način.

 

  • Mislim da sam o konkretnim mjerama već govorila. Dodaću da smatram da svako od nas ima priliku da iz situacije kroz koju trenutno prolazimo uzme pouku i savlada važnu životnu lekciju. E sad, kako će ko i na koji način i u kojem pravcu da usmjeri svoju pažnju, smatram da je individualno i zavisi od čovjeka do čovjeka. A život će svakako ići dalje…

 

 

 

ADISA TUFO.BA