Kategorija:Politika

“ZA KIM ZVONA ZVONE…”

“Nijedan čovjek nije ostrvo – sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje. Ako grumen zemlje odnese more, Evrope je manje, kao da je odnijelo neki rt, kao da je odnijelo posjed tvojih prijatelja ili tvoj. Smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen čovječanstvom. Stoga, nikad ne pitaj za kim zvona zvone – ona zvone za tobom.”(Ernest Hemingway “Za kim zvona zvone”)

Kad uopće ne pomišljam da tastaturu koristim za neku novu kolumnu ili blog, počne da u meni «vri» želja da kažem. Čak ni činjenica da će samo rijetki razumjeti me tek na kratko zaustavi, ali onda se opet vratim na onaj «level» da pišem zbog sebe, da mi bude lakše, da makar imam privid da sam uradila nešto, kad već na drugi način djelovati ne mogu.

Jučer je bio u Sarajevu jedan veliki državnik, predsjednik Republike Turske. Došao je u prijateljsku posjetu, posjetio Predsjedništvo, mezar Alije Izetbegovića, prisustvovao  6. po redu Kongresu Unije evropskih-turskih demokrata (UETD) u Olimpijskoj dvorani “Juan Antonio Samaranch”, posjetio IUS, razgovarao sa Bakirom Izetbegovićem i još ponekim. Sve lijepo, mirno, dostojanstveno, … , došao, bio tu nekoliko sati i otišao…

Kome smeta Redžep Tayip Erdoan? Nikao ne mogu da dokučim u kakve se sve svrhe (spamovanja) koristi ova posjeta?! Zadnje što maloprije pročitah da je jučerarnji Kongres UETD bio predizbirni skup SDA!!! Svašta! Nikako ne mogu da shvatim zašto se svi boje SDA? Šta je to što izaziva strah? Pa jedino se SDA ne trebate bojati. Ona je jedina mirotvorna, ne dira druge, pruža ruke, nudi kompromise, doduše nekada za moj ukus i previse je popustljiva, naročito prema onima prema kojima to ne treba biti. E onda se ovo desi, da se baš svako osjeti pozvanim i prozvanim da je komentariše. SDA je dovoljno jaka da joj ne treba doći Erdoan da je “pogura” ali je jako sretna što ima jednog tako velikog čovjeka za prijatelja. Velikog u svakom pogledu. Ali sam sigurna da to prijateljstvo nije na stranačkoj osnovi. R.T.E. bi podržao svaku partiju koja je na strani naroda i koja zastupa potrebe običnog čovjeka.

 

Opet ću ponoviti da u svakoj stranci sjede ljudi, a  ne meleci. I griješe kao ljudi i uspijevaju kao ljudi. Nisu ikone…

Nemam potrebu da bilo koga kudim ili bilo koga branim, kuditi ne volim, a neka se brani svako sam, ovaj put ću reći nešto treće…

Tolika je kampanja protiv Stranke Demokratske Akcije, najveće spamovanje do sada. Neviđeno. Koriste se sva moguća sredstva, svi mogići mediji, … Zadatak i cilj je jasan, izbaciti SDA iz vlasti…

Nikako mi nije jasno zašto. I zašto samo protiv SDA? Nikome ne smeta ni Dodik, ni Čović, ni Radončić, ni Nikšić, ni Lijanovići, … Niko… Samo Bakir Izetbegović. Šta je to taj čovek toliko loše uradio?

Ok, hajde da ne pričamo o Bakiru Izetbegoviću, ali ne valja niko, ne valjaju ni ostali visoki zvaničnici … Zvizdić, Džaferović, Genjac, Softić, Mehmedović, … Niko… Zašto???

Sve su to časni ljudi, bez mrlja… Zašto uporna spamovanja? Vratiće vam život, zar vas nije strah? Otrovne strijele se uvijek vraćaju onome ko ih pošalje…

Šta je to u čovjeku prokleto da samo mane nalazi drugome, da ne gleda ni jednog momenta šta je od dobra u ljudima.

E maloprije čitam tvrdnju političara iz SBB, plasiranu putem društvenih mreža, da od oktobra 2018. u Predsjedništvu BiH neće biti niko iz SDA.

Čovjek siguran!!!

Da sam na njegovom mjestu nikako ne bih bila tako ubjeđena. To se nikad ne zna. Mada je kampanja rušenja SDA podržana od strane mnogih, vjerujem da će narod osjetiti da je ta kampanja direktno pritiv njega samog i da neće nasjesti. A ako se i desi da “narod naleti” trajaće samo do idućih izbora i onda će se tek znati kako je to kad sa malo stavi “na distancu” SDA. Znamo dobro kako je sve to izgledalo u vrijeme “alijanse” ne ponovilo se nikada… Nekad pomislim da bi i bilo dobro da se desi, čisto da spuste nos svi oni koji se usude da ga podižu, samo zato što drugi šute…

Ma ušutiću i ja, Ramazan je…

 

 

RAZMISLI …

“Nikada ne govori loše o drugima, negativna energija koju šalješ vratiće ti se višestruko…”

Odmaram se večeras za laptopom, šetam po fb  i čitam redom objave koje mi na zidu izlaze… To inače ne radim, nemam vremena, ali večeras sam bila malo opuštenija i sebi priuštila taj “luksuz”. Bolje bi bilo da nisam… Predizborna kampanja je već počela, većina se na fb bavi isključivo politikom, ne samo visokom, nego i vanjskom i tako redom… Svi su «najpametniji» i svi sve «najbolje» znaju.

Pokoja fotografija iz Gaze, pokoji komentar vezan za jučerašnje okupljanje u Vilsu i pretužna poruku koje to okupljanje nosi; pokoja zakašnjela ramazanska čestitka i sve ostalo «politika». Visoka! Naprimjer, dolazak Predsjednika Republike Turske, R.T.Erdoana, smeta «dušebrižnicima» koji žele javnim negodovanjima nekakve poene za sebe steći, a nikako da shvatim kakve i kako može bilo kome smetati dolazak jednog velikog državnika na ove prostore. Zar nije naš «adet» gostoljubivost? Zašto nam stalno neko smeta? Turski studenti, arapski turisti, izbjeglice po parkovima, pa sad i Erdoan. Ima li iko da mu se obradujemo, ima li iko da bi nam bio drag. Ima li još neko da dođe u ovu zemlju, osim ovih sa «muslimanskim» predznakom.

Ima, jaštaradi, ali se oni ne pikaju… Nad drugima bi se «ražalili» ili bi im se obradovali ili bih ih u špaliru dočekali, ali ovi što im negdje piše musliman (a ne mora ni biti da su, nego podsjećaju), e ti nisu poželjni u ovoj multietničkoj i multikulti Bosni i Hercegovini, jer pljuvati po svome, čini se pokazati da i nisi baš musliman, nego ti se ta pošast k'o slučajno desila, ti nisi mogao majku ili oca birati… Pa kad već jesi, moraš na neki način pokazati da nisi za ove sa bližeg istoka, da si ti suvremen, moderan, da se tebe ne tiče ničija tuga, ničije dobro, imaš ti sasvim dovoljno i svojih briga… Sve krize vlastitog identiteta, na ovom fb, isplivaše na površinu… Neće ih komšije, nećemo ni mi. Mi ionako nikad nismo napuštali svoja ognjišta, nemamo pojam šta je to…

A da li se to radi tako… ?

Gostu svakom, adet je dobrodošlicu pokazati. Adet je nasmijan biti i lijepo gosta ugostiti. Čak i onome što ti nije plaho drag, ne smiješ dozvoliti da ti smrknutu čehru vidi.

Neka dođe, bude koliko je red i ode…

A nevoljniku ruku pruži, pomozi koliko možeš. Nahrani, obuci, podjeli svoju večeru sa njim. Iz kog je razloga došao, ne znaš, ali znaš da od dobra nije svoje ognjište ostavio. Otići će oni, kao što su i došli. Mi poreze plaćamo, imamo državu, ona će naći neko rješenje i za njih. Sigurna sam. Ako ništa moraće…

Politika.

Pojedini političari, koji su do skora bili u SDA, ništa drugo ne rade nego pljuju po toj istoj SDA, koja da ih prigrlila nije, ne bi niko sada ni znao za njih. Rađaju se nove stranke bez cilja i programa. Jedini cilj, srušiti SDA. Dobro, evo i da je srušiš, šta ćeš onda…? Kud, sa kim? Politika poznaje poziciju i opoziciju, ljevicu i desnicu, nekad neko, nekad neko, ali sve u nekom, koliko je moguće fer odnosu. Poštuj da bi bio poštovan.  Meni se čini da postižete kontraefekat, jer nije narod toliko glup koliko vi mislite da jeste, da ne vidi da vi nikakve ideje i nikakvu politiku ne nudite.

Sebe uzdizati, tako što drugog ponižavaš! E na tim temeljima niko ni šator sagraditi nije mogao, a kamoli kuću iliti kakvu palaču koju beli priželjkuješ.

Stranka SDA je dugo dio izvršne i zakonodavne vlasti i sigurno da ima odgovornost za mnoge greške, ali ima i zasluge za pozitivne pomake. Bosna i Hercegovina je (po ekonomskim analitičarima) talac dešavanja i političkih previranja u regionu. Jednom će i to morati krenuti prema naprijed. Koja god stranka da bude na vlasti… Opet bi bilo isto, ono što je trenutno neriješivo. Država bez monetarne politike, država sa Ustavom koji se zasniva na nepravdi, država u kojoj se izbjeglice nisu vratile na svoja ognjišta, država čiji se razvoj konstantno koči, a ne podstiče. A na svim zakonodavnim i ostalim nivoima vlasti sjede ljudi po nacionalnom ključu odabrani. Dvojica od trojica javno, glasno i jasno, ne vole Bosnu i Hercegovinu. Žele dalje i dublje podjele. Žele čvršće entitetske granice. Sve po principu: zbij narod u torove i vladaj. Dovedi narod do nivoa da želi u očaju napustiti svoje ognjište. Ubijedi ga da nema nikava prava, da je ugrožen,  da ništa ne može i da mu je svako za sve kriv. Ubijedi ga da u zemlji, u kojoj mu leže kosti djedova, za njega nema budućnosti. Ubijedi ga da ne ide u Grude ili u Banja Luku, da ne dolazi u Sarajevo, jer tamo mu se neće niko obradovati. Pogotovo da ne ide nigdje u region, jer zna se koga ONI TAMO podržavaju i kave su im politike…

E «oko moje», ja znam jednu drugačiju Bosnu i Hercegovinu. Zemlju u kojoj ljudi žive zajedno, vole se , rade , sarađuju, putuju, ručaju, piju kafu, razgovaraju… Te «tvoje» neću da ima. Meni se obraduju jednako i u Sarajevu i u Zenici i u cijelom Mostaru, Bugojnu i u Grudama i u Stocu i u Beogradu i u Zagrebu i u Ljubljani, Podgorici … svuda isto. Istanbul, Beč, Minhen, Berlin, … Široki osmijesi, cvijeće, ljubav, pozitivna energija.

Ne želim da me u torove stavljaš. Ne želim da me ograničavaš. Dragi Bog je cijelu zemlju pred moje noge prostr'o, da njome ponosno koračam. Da širim ljubav. Znam ja da je nema svuda, nažalost; znam da nečiju djecu ubijaju svaki dan, znam da je puno tuge na svijetu, puno ratova i mnogo, mnogo toga na što ne možemo uticati. Svjesna jesam, ali koliko god osjećala mržnju, prezir i gađenje prema zločinu i zločincu, neću prestati govoriti o ljubavi. Neću prestati graditi mostove i ponosno koračati ovim svijetom, sve dok me dragi Bog ne zaustavi. Dok ne pokaže da je dosta…

Mora postojati protuteža zlu, a ona osim dobra ništa drugo ne može biti…

Razmisli o čemu ti govorim, razmisli o čemu pričam. Nije politika to što ti misliš da jeste. Biti političar ne znači željeti graditi karijeru na kostima onoga kome noge slomiš. Biti političar znači u okviru svoje političke opcije, ukoliko si sposoban doći do funkcije, služiti narodu.

A ti, koristiš opet rupe u zakonu da se domogneš stolice; ti koji si prvi i hoćeš neku stolicu ugrabiti, a svi oni koji su sada uz tebe, popadaće… Neće nidokle. Kažeš boriš se protiv krađe, korupcije, … kako? Čime? Gdje su djela? Optužuješ druge, ali uopćeno. Upri prstom da i mi znamo, reci – ko su lopovi? Podigni optužnice, prozovi imenom? Borimo se zajedno protiv svih tih pošasti, ali samo zajedno, jer nam svima isto smeta. I sviju nas isto boli…

Ne tvrdim da SDA svima mora biti najbolji izbor. Ni ja ne podržavam svaki korak, a pogotovo ne svakog čovjeka iz Stranke kojoj pripadam. Sve su to samo «ljudi». I svuda su ljudi. Neki su podlegli iskušenjima, bili slabiji od ostalih, ponijela ih moć. Od pamtivjeka se zna da je vlast naveće iskušenje, da samo rijetki izdrže. Ali ih itekako ima. Ko bedemi su. Karakteri su im nesalomljivi… Postoje… Kao što postoje i oni drugi… Svuda. Neki su jednostavno na nekim pozicijama, jer boljih nije bilo ili su se znali izboriti za funkciju. Ili se odrekli svoje nacionalnosti, da bi negdje dospjeli… Svega ima… Znam. U svakoj je stranci isto ono što ne valja. Ni sama ne znam sa koliko sam ljudi razgovarala. Iz koliko političkih opcija. I baš svuda je isto. Isti ljudi mijenjaju i boju fesa i boju dresa… Sve po potrebi. Ali ono dobro, ono najbolje – e tu se razlikujemo. Nemaju svi ni ideje, ni ideale, ni programe, ni infrastrukturu, …

Meni puno govori činjenica da se baš u svemu lošem ogledaš, ono najbolje i ne pominješ, a znaš da postoji…

Sad bih pozvala i prozvala «običnog» čovjeka.

Aktiviraj se. Izađi u javnost. Barem glasaj. Nemoj biti neko ko samo kritikuje. Ili šuti…

Svaka izgovorena riječ povlači ogromnu odgovornost. I šutnja također. Nađi balans.

Ako misliš da možeš bolje – izađi «u ring» i napravi promjenu. Budi promjena.

Nemoj da samo ispred TV ekrana, uz kokice i čips gledaš «borbu» i navijaš. Bori se i ti… I ne udaraj nisko!

Možda u ringu i nisu najbolji, ali jesu sigurno najhrabriji, koji su izložili svoje živote i svoje porodice i koji nikada nisu omiljeni, ali su svjesni jako, da ako se oni povuku nazad, nastaje anarhija, anarhija onih koji (historijski) jedva čekaju da ovu zemlju pocijepaju. Tu i takvu politiku sigurno ne želiš ni ti, niti iko od naroda i narodnosti koji žive u ovoj lijepoj i napaćenoj zemlji i koji je u srcu iskreno i s ponosom nose. Imaj svoj stav. Imam ga i ja!

Zato ću opet glasati za SDA…

 

 

Adisa Tufo za Novi.ba: Mijenjati svijet možemo, ali samo ako smo spremni početi od sebe

Ona je poduzetnica, menadžerica, umjetnica, majka, a okušala se i u politici. 

Adisa Tufo je osoba koju nije strah da ostvaruje svoje snove. Za sebe kaže da sve što radi, radi s ljubavlju, te da se svako jutro budi svjesna da je čeka jedan cijeli dan prepun mogućnosti.

Adisa je za Novi.ba podijelila svoju poduzetničku priču, otkrila koja je njena tajna uspjeha, te šta je motiviše i inspiriše u životu.

Cijeli intervju sa Adisom pročitajte u nastavku.

Novi.ba: Umjetnica, poduzetnica, direktorica porodične firme i Hobby Art Centra, a okušali ste se i u politici, koja je tajna Vašeg uspjeha? 

ADISA TUFO: Sve što radim – radim s ljubavlju, sa sjajem u očima, zato što to volim i zato što tako hoću. Kad bilo šta radite na ovakav način, vi i nesvjesno dajete sebe, a onda to ne može ostati neprimjećeno. Pozitivna energija se širi i naprosto, samim svojim postojanjem i djelovanjem, postižete ciljeve i skrećete pažnju javnosti i nerjetko vas nazovu uspješnim. Uspjeh se ne mjeri ničim drugim osim unutarnjim zadovoljstvom. Život je jedan i svakim danom sve ga je manje. Nikako ne smijemo dozvoliti da tek tako prođe pored nas. Dišem punim plućima i živim “sto na sat” , nijednog trenutka ne štedeći sebe… Da li se ovo može “tajnom” nazvati…!?

Novi.ba: Kada je i kako počela vaša poduzetnička priča, te da li ste kao žena kojoj je hidžab dio identiteta, nailazili na predrasude? 

ADISA TUFO: Otkako znam za sebe imala sam neke poduzetničke pokušaje, a prvi ozbiljniji već u dvadesetoj godini. Prije više od dvadeset godina osnovala sam sa mužem kompaniju koju sada vodim, a od prije pet godina, nakon što se suprug penzionisao, rukovodim porodičnim biznisom i od tada mogu reći da počinje ozbiljna poduzetnička priča. Ne samo da sam, neumanjujući pomoć porodice i svih uposlenih, ojačala postojeći brend, već sam kreirala i novi i ispromovisala ga i lokalno i regionalno. Kompanija je doživjela rast i razvoj u svakom segmentu, modernizovala svoje poslovanje i znatno povećala kapital i sve resurse. Jako sam zadovoljna, ali nemam namjeru stati. Mnogo je planova i projekata koje treba realizovati. Prepoznali smo zahtjeve tržišta i trudit ćemo se da ih zadovoljimo. Naši uposlenici su obrazovani i visoko motivisani, a mi se kao menadžment trudimo da to tako ne samo ostane, nego i da raste.

Sa predrasudama se susrećem, ali se previše na njih ne obazirem. Mislim da meni lično ne predstavljaju problem. Ljudi me prihvataju na osnovu onoga što jesam, a ne na osnovu onoga što nosim ili ne nosim na glavi. Moj vjerski identitet, je samo moja stvar.

Novi.ba: Većina Vaših uposlenica su mlade i perspektivne žene, da li se i koliko potiče razvoj ženskog poduzetništva i koliko su zapravo žene u našoj zemlji spremne na zauzimanje liderskih pozicija i pokretanje biznisa? 

ADISA TUFO: Okružila sam se divnim mladim ženama, timom na koji sam ponosna i koji svaki dan napreduje. Usrećuje me ambicija koju osjetim kod mojih kolegica i njihova želja za ličnim usavršavanjem. Trudim se da ih motivišem i imamo odličan odnos.

Jedna sam od osnivačica i članica Predsjedništva Regionalne Asocijacije Poduzetnica “Poslovna Žena” i veoma sam upoznata sa stanjem poduzetništva i poduzetnika u BiH, a u tom kontekstu možemo govoriti i o poduzetništvu žena. Moram istaći da kod nas, za razliku od regiona, poduzetništvo žena ima puno manju podršku i razumijevanje, kako od države – tako i od lokalne zajednice. Nije još prepoznat kapacitet i snaga koju nosi žena i specifičnost koju ona donosi. Žena gleda na realnost drugačije od muškarca i prilazi izazovima  sa različitim motivom.

Žene jesu spremne za preuzimnanje liderskih pozicija, ali moraju i same imati malo više samopouzdanja. Za sve se čovjek mora izboriti sam. Ništa nikome servirano nije.

Novi.ba: Okušali ste se i u politici, šta Vas je motivisalo da prihvatite kandidaturu ispred svoje stranke za Općinsko vijeće Ilidže?

ADISA TUFO: Danas je veliki luksuz biti apolitičan. Niko to i nije. Priznali mi ili ne priznali, politika je osovina na koju se sve naslanja. I sve je politika.

Kad sam predložena kao kandidat za Općinsko Vijeće u svojoj Općini, nisam se ni trenutak dvoumila da li ću ili neću prihvatiti kandidaturu. Koliko god da sam aktivna na poslu, u nevladinom sektoru, u svim svojim hobijima i ljubavima koje mi zaista uzimaju puno vremena, smatrala sam svojom obavezom i svojim dugom društvu u kojem živim, staviti se na raspolaganje lokalnoj zajednici. Aktivno sam se uključila u izborni proces i obogatila  život za jedno sasvim novo i do tada nepoznato iskustvo.

Mada nisam prošla u Općinsko Vijeće, niti jednog trenutka nisma požalila što sam bila kandidat. Ja sam pokazala da mi nije teško, a ljudi biraju koga žele. I na kraju im uvijek bude onako kako izaberu…

Novi.ba: Volite prirodu, skijanje, planinarenje, biciklizam, a zanimljivo je da se bavite pčelarstvom, šta Vas inspiriše i motiviše u životu? 

ADISA TUFO: Inspiriše me ljubav. Ljubav prema Bogu dragom, prema životu, prirodi, porodici, kćerkama. Svako se jutro budim svjesna da je ispred mene jedan cijeli dan mogućnosti. Trenutaka koji se nikada više ponoviti neće. Nedam da mi život tek tako prođe. Uživam u svakom satu i svakom novom danu i radim stvari koje volim. Trudim se da ostavim neki trag svoga postojanja, barem u srcima ljudi. Pišem,  za nekoliko dana moja prva knjiga, motivacijsko štivo pod nazivom “Vruć krompir”, biće dostupna čitaocima. Rukopis je dobio odlične recenzije i jedva čekam prvu promociju.

Motiv moramo pronaći u sebi. Sebe voljeti i upoznati, ili upoznati pa voljeti. I neprestano učiti. Ako se ne otvorimo prema ljudima, prema svijetu u kojem živimo, teško možemo ići naprijed.

Novi.ba: Vaša životna priča može poslužiti kao inspiracija mnogima, da li imate neku poruku za čitatelje našeg portala? 

ADISA TUFO: Sve je u nama i najviše ovisi od naše unutarnje percepcije, od naših mogućnosti da pronađemo svu akomuliranu energiju sakrivenu pod plaštom samoljublja i loših navika. Ne volim čuti ni da je nekad bilo bolje, ni da će (ili neće) doći neka bolja vremena. Za nas ionako neće.

Otkriti unutarnje potencijale možemo ako to zaista želimo. Mijenjati svijet možemo, ali samo ako smo spremni početi od sebe. Kriviti druge za vlastiti neuspjeh, bilo kakav, može samo destruktivno utjecati na svakog pojedinca.Treba ući u arenu sa vlastitim egom i biti spreman suočiti se sa greškama, lošim navikama, neznanjem i nesposobnošću. Time je već  pola posla obavljeno. Toliko je mogućnosti za učenje, stvaranje boljih navika, edukaciju.

Sanjati bolji život “tamo daleko” znači samo potencijalno razočarenje. Bolji život možemo živjeti ovdje i sada, samo ako smo spremni ne provoditi dane u ležanju i maštanju o nečem boljem. Treba smoći snage, ustati i to bolje – od svog života napraviti.

novi.ba