Kategorija:Business

KOPAONIK, NAUČNA KONFERENCIJA, PREDAVANJE I JOŠ JEDNO PRIZNANJE

Od 24. do 27. januara boravila sam na Kopaoniku, na 3. međunarodnoj naučnoj konferenciji JEEP MAK 2019, pod radnim nazivom “Evropski put, put uspeha” . Konferencija je okupila veliki broj naučnih radnika iz agro sektora, ali i iz oblasti biznisa, javne uprave, poduzetništva. Poslala sam dva naučna rada, jedan autorski i jedan kao koautor. Oba su objavljena u Zborniku radova MAK2019. Na Kopaonik sam stigla u četvrtak 24-og oko 19h. Put je bio naporan i dug, ibarska cesta prilično suha, ostalo najviše pod snijegom. Polako sam vozila. Prvi put smo išle tom maršutom. Bilo je zanimljivo vidjeti Rogaticu, Višegrad, Užice, Čačak, … Kopaonik nas je dočekao sav u bijelom; veoma veliki snijeg i neka lijepa bajkovita atmosfera. Uopće nisam očekivala da ću doći u jedan tako veliki ski centar. Lako smo našle hotel Mujen Lux u kom smo imale rezervaciju. Mujen lux, hotel sa halal certifikatom. To mi je mnogo značilo. Kasnije sam imala priliku upoznati i vlasnika hotela i direktora hotela i direktoricu marketinga.  Sve divni ljudi. Hotel ugodan sa puno dodatnog sadržaja. Hrana odlična.

Poslije se sve dešavalo jedno za drugim. Isuviše brzo. Konferencija je bila odlično zamišljena, sa puno gostiju i učesnika, mada zbog velikog snijega koji je počeo padati u noći između 24. i 25. mnogi koji su željeli i bili najavljeni, nisu uspjeli doći. Organiztori Marija i Milan Jovičić su se istinski potrudili da svima ugode i da se svaki gost osjeća kao da je baš on najvažniji na svijetu. I svi smo se tako osjećali. Cijela ekipa, voditelj, fotograf, nekoliko tv kuća, svi učesnici, svima je bila ukazana velika pažnja i svi su imali milion razliga da se lijepo osjećaju.

Dobila sam jedno veoma značajno priznanje “Povelja: Dolina kraljeva, vekova i jorgovana” koje mi je dodjeljeno kao osobi koja se istakla u ličnom angažmanu u afirmaciji poduzetništva Zapadnog Balkana. Cijela ceremonija dodjele priznanja bila je lijepo osmišljena i svi su uživali u njoj.

 

 

Uslijedilo je potpisivanje Sporazuma o saradnji između udruženja iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

A nakon toga izlaganje naučnih radova od strane autora i koautora. Sve se završilo okruglim stolom. U svemu sam aktivno učestvovala. Drugog dana Konferencije je bilo i moje izlaganje. Fokus nisam stavila na formalni dio teme “Kreativno planiranje u MSP” , nego sam detaljno obradila case stady. Nakon izlaganja bilo je mnogo pitanja i komentara i bilo je evidentno da su se rad i izlaganje svima dopali.

U toku konferencije dala sam dva intervjua, jedan za TV Kraljevo, a drugi gospodinu Berčeku, ali ne znam za koji medij. Bila sam veoma zadovoljna i njihovom profesionalnošću i svojim odgovorima.

Kopaonik je bio zameten visokim snijegom. Neki su nanosi bili i preko dva metra. Jedva smo se probijali do hotela Grand, koji je bio udaljen od hotela u kom smo bili smješteni skoro četiri kilometra. U Hotelu Grand je bila Konferencija JEEP MAK2019.

JEEP je bio generalni sponzor i za vrijeme Konferencije svim učesnicima su bili na raspolaganju najnoviji džipovi koje su mogli isprobati na snijegu. Bilo je još sponzora, dobili smo zanimljive poklone, Zbornike, certifikate. Fotoaparati su škljocali, kamere zujale, a mi smo se pored cijele radne i dosta ozbiljne atmosfere, veoma dobro zabavljali i odlično družili.

Još jednom čestitke organizatorima i svim učesnicima.

ADISATUFO.BA

 

 

#ZeneITocka KONFERENCIJA O ŽENAMA U PODUZETNIŠTVU OTOČAC 2018

Neka putovanja vam se čini da nećete zaboraviti nikada. Ne znate objasniti po čemu se posebna, ali ona to jednostavno jesu i neka tako i ostane…

U Otočac sam pozvana još u martu, pa je taj poziv ponovljen u junu, da bi nekoliko mjesecu prije decembra, možda već u septembru i datum eventa bio precizno određen i ja sam u svoju agendu upisala da već 5-og decembra putujem u Otočac.

Nisam znala ni na karti pokazati gdje se nalazi taj grad, nisam jednostavno nikada prije ni čula da postoji, ali kako često slušam neke svoje unutarnje instikte, znala sam da ću otputovati.

Otočac je mali grad u Ličko Sinjskoj županiji, smiješten u Gackoj dolini. Kroz njega protiče bistra rijeka Gacka.  Sada kažu da ima svega nekoliko hiljada stanovnika, mada je na popisu 2011. bilo nešto više od 9.000, ali većina stanovnika privremeno ili trajno odlazi u veće gradove ili van Hrvatske. Kaže mi jedna mještanka Otočca, da ih je sada tek oko 4.000…

Pokrajina Gacka u kojoj se nalazi i grad Otočac, smještena je unutar visokog planinskog okvira, kojeg sačinjavaju  Velebit i Mala Kapela.

Prema arheološkim nalazima, materijalnim ostacima pojedinih kultura, od starijeg kamenog doba, rimskog doba pa sve do danas, ovo mjesto je  bilo uvijek naseljeno.

Ja bih dodala i ovo: Otočac je mali grad velikoga srca i svi u tom gradu su naprosto posebni. Topli doček već na recepciji hotela, na glavnoj gradskoj ulici, ulici Kralja Zvonimira; pa naziv hotela Zvonimir, sigurno po tom istom srednjevjekovnom kralju.

Mene je ta činjenica inspirisala da malo više pročitam i istražim o hrvatskom kralju i našla sam jako puno, čak i neke kontraverzne tekstove vezane za njegovu smrt, pa i neke legende poput one “Kletva Kralja Zvonimira” . Ne znam šta je sve tačno, uglavnom se o njemu govori kao o dobrom kralju Zvonimiru, a ovdje ću navesti jedan kratki opći tekst:

“Dmitar Zvonimir hrvatski kralj, vladao je od 1075. do 1089.  godine. Upamćen kao jedan od najuspješnijih vladara ranosrednjovjekovne Hrvatske  Zvonimir je, kao i svoj prethodnik, nastavio politiku ekspanzije Hrvatske na svim poljima. Njegova smrt 1089. bila je prekretnica u hrvatskoj povijesti,  jer je sukscesijska kriza koju je izazvala bila popraćena krvavim ratom,  koji je rezultirao gubitkom hrvatske samostalnosti.

Zvonimir je bio oženjen Jelenom Lijepom,  sestrom ugarskog kralja Ladislava. Imao je sina Radovana i kćer Klaudiju udatu za plemenitaša iz plemena Lapčana. Hrvati su poslije Zvonimirove smrti na prijestolje doveli Stjepana II, sinovca kralja Krešimira IV. Hrvatski narod stoljećima je pamtio razdoblje mira i blagostanja koji su vladali u doba kralja Zvonimira. To se spominjalo na Cetingradskom saboru,  ali i stoljećima poslije. Unatoč tome njegova smrt, kao i njegov brak sa Jelenom pokazali su se pogubnima za Hrvatsku jer su prouzročile sukcesijski rat, koji je završio gubitkom hrvatske samostalnosti i dolaskom mađarskih Arpadovića na hrvatsko prijestolje.” (izvor: hazud.hr) 

Zapamtila sam riječi “dobri kralj Zvonimir” i “dobri ljudi koji nisu htijeli ratovati” i nekako su mi se ljudi koje sam upoznala u Otočcu baš takvima učinili. Dobri, veseli, pažljivi, nasmijani, brižni, topli…

Žene aktivne, angažovane, temeljite, lijepe, dotjerane, vesele, požrtvovane i vrijedne.

Imala sam priliku malo i prošetati gradom. I imresionirao me je mir i čistoća gradskih ulica. Nekako je sve djelovalo retro… Svečarski…

O samoj Konferenciji šta reći? Besprijekorno organozovano, puno gostiju iz regiona, puno gostiju iz drugih gradova, Like, Sinja, Istre, Zagorja,… Puno zvaničnika, predstavnika drugih županija i lokalnih zajednica koja imaju partnerske odnose sa Otočcom. Grad sa tako malo stanovnika, sasvim živ i sasvim veliki. Grad koji se bori da njegov krvotok buja, da zadrži svoje stanovništvo, da svima da šansu.

Održala sam predavanje i učestvovala u jednom panelu. Moja tema je skoro uvijek ista: poduzetništvo, uspjeh, borba, istrajnost, motivacija, ljubav, strast, … , osnaživanje žene! Sve ovo stane u skoro svako moje obraćanje. Ne libim se da ispričam svoju priču. Drugačija je, originalna je, moja je, ali je ne čuvam za sebe. Želim je ispričati i uvijek mi je drago kad, na osnovu povratnih informacija koje mi stignu, znam da to ima pozitivan efekat. I na žene i na mlade žene, ali i na muškarce.

Mislim da svi zajedno treba da više putujemo, da upoznajemo nove ljude, da učimo historiju ovih prostora, da se volimo i da rušimo predrasude.

O tome kako je bilo na konferenciji pisala sam za portal www.poduzetnice.ba i dala sam tamo izjave za medije. A ovdje samo kratki doživljaj svega i nakon dva dana, nastavile smo putovanje za Sloveniju, za Rogašku Slatinu. A o Rogaškoj, o wellness vikendu sa poduzetnicama regiona, u slijedećoj priči.

ADISATUFO

 

 

 

MOJE OBRAĆANJE NA KONFERENCIJI “POUZDANOST”

( Sarajevo, 28.11.2018) 

Govoriti uspješnima o uspjehu na prvi pogled se čini teško, ali zar nisu to jedini slušaoci koji istinski razumiju… Niko nije odjednom postao veliki, bilo je dosta koraka na tom putu. Ko su veliki?  Veliki su oni koji čvrstim i sigurnim koracima gaze naprijed i na putu kojim prolaze ostaje dobro utabana staza. Staza kojom će sutra prolaziti neki drugi, a ovi prvi će im, nadam se, pružati ruke.

Danas pričamo o pouzdanosti, o kompanijama koje su uspjele ostvariti iznadprosječne rezultate. Stišćemo ruke onima koji su uspjeli u zemlji u kojoj nam iz dana u dan govore da je uspjeh nemoguć. Dokazali su da je moguće i da je istinski uspjeh u rukama pojedinaca i timova koji su spremni ustati, krenuti naprijed i istrajati. Organizacija, menadžment, planiranje, strategije, liderstvo – sve se to prepleleo i prepliće na putu ka vrhu.

Može li lako, može li odjednom, je li nekoga poslužila neka luda sreća… Postoji li luda sreća kad je biznis u pitanju. Ili je svaki uspjeh posljedica dugog puta punog neizvjesnosti, izazova, poledice i nizbrdice. Da i nizbrdice. Oni koji su uspjeli, najbolje su izvježbali padove, ali ništa ne znaju o odustajanju, zato i jesu tu gdje su sada.

U ovoj sali, tu ste ispred mene, najuspješniji lideri, menadžeri, direktori, šefovi timova ili cijeli timovi, predstavnici privatnih kompanija, javnih preduzeća, institucija, zakonodavne i izvršne vlasti, … sve vas puno pozdravljam i čestitam vam ovaj dan, dan u kojem se slavi uspjeh.

Mene su danas između ostalog pozvali i da ispričam, kako se jedna žena usudila, prije nešto više od pet godina, da stane na čelo jedne male firme koja ima tipično mušku djelatnost, a onda ne samo da stanem, nego i da tu  ostanem, evo već godinama… Pored zatečene djelatnosti, spojila sam nespojivo i otvorila nekoliko trgovina repromaterijala za umjetnike i kreativce, te pokrenula kreativne radionice za obuku pri izradi suvenira i umjetnina . A radionice su onda otvorile nove mogućnosti na tržištu. Poslije toga je pokrenuta izdavačka djelatnost, a nakon toga i portal posvećen poduzetništvu. Da, sve totalno različito i sve pod jednim krovom. Naravno, djelatnosti iz oblasti elektoinžinjeringa i elektroinstalacija, i dalje su naša najvažnija i osnovna djelatnost. Svi parametri koji su pozitivni i mjerljivi – pokazuju trend višestrukog rasta, a mi nemamo namjeru stati. Tim kojim sam se okružila sačinjen je od mladih, obrazovanih i ambicioznih ljudi, koji prihvataju koncept konstantne formalne i neformalne edukacije i na toj ideji ustrajavaju. A jaka grupa pojedinaca, sa visokim ličnim ciljevima, na čelu sa odlučnim kapitenom, dobiće svaku utakmicu.

 

Obišla sam mnogo bosanskohercegovačkih gradova, obišla sam sve zemlje regiona, sve glavne i one malo manje gradove, na najvećim kongresima i konferencijama u Zagrebu, Ljubljani, Novom Sadu, Podgorici,  pričala sam uspješnima i onima koji će uspješnim tek postati, o sebi i o snovima koji se ne sanjaju,  nego se žive. Jako je važno da ne šutimo, da svoja iskustva podjelimo sa drugima, da i druge ohrabrujemo. Veoma je važno da putujemo i da se umrežavamo. Da posjećujemo seminare, simpozije, kongrese, konferencije, ne samo u BiH, nego najmanje još u zemljama regiona, da razmjenjujemo iskustva, ali i rušimo predrasude jednih prema drugima. Ne zbog nas koji toliko toga odavno znamo, nego zbog ove generacije koja stasava među nama i kojoj trebamo pokazati put. Mnogo je onih koji joj govore da treba da ide odavde. Ode nam radna snaga, odoše nam maistori, zanatlije, doktori, kuhari… Odoše svi koji znaju nešto svojim rukama napraviti. Ode pamet… hoće li BiH postati zemlja staraca? Previše je onih koji im govore da nema nade, da je ovo brod koji tone. Ja  znam da nije. Ja  znam i vjerujem da je baš BiH zemlja nevjerovatnih mogućnosti u kojoj ne postoji gornja granica uspjeha. Ovdje ne treba posao da se čeka, ovdje se posao jednostavno izmisli, osmisli i pokrene. Granice su otvorene, cijeli je svijet naš. Iz ove plodne Bosne, iz sunčane Hercegovine, danas šaljemo poruku svijetu da će uspješnim postati svaki pojedinac koji to istinski želi, na onaj način na koji poželi, samo ako bude spreman platiti cijenu svoga upjeha.

Kad smo ovdje i kad smo jaki i kad nas ima i kad se držimo zajedno, promijenićemo i zakone koji nisu dobri, ili ćemo ove koje imamo na pravi način implementirati.

Mi stvaramo dodatnu vrijednost, pa itekako imamo  pravo pozvati na rad, pozvati na red, pozvati na aktivizam i na društvenu odgovornost.

Eto, nije bilo nimalo teško uspješnima govoriti o uspjehu.

Rame uz rame, mi smo istinska snaga koja gradi ovu prelijepu zemlju Balkansku …

Još jednom čestitam svima na postignutim odličnim rezultatima. I da iduće godine budemo još bolji…

Hvala vam!

ADISATUFO.BA