Kategorija:Interesovanja

VRUĆ KROMPIR u Stocu na Bregavi

Maloprije uđem na  svoj blog / stranicu, čisto onako da provjerim statistike. U zadnje vrijeme, od posjete Novom Sadu, aktivnosti sam svela na minimum. Barem aktivnosti koje se tiču dužih putovanja. Previše ih je bilo od početka godine i znala sam da moram napraviti pauzu. Mnogo je bilo poziva koje sam bila prinuđena da odbijem, znala sam da ne mogu “na sto strana” . Završni ispiti na fakultetu, odbrana diplomskog rada, upis na magistarski studij, su aktivnosti koje su mi bile u momentu previše bitne i neodložne i nisam se mogla igrati sa rokovima. Ipak, na jedan kraći put, odavno dogovren, morala sam da odem i nimalo mi nije bilo teško, naprotiv, uživala sam.

“Dani Stolačkih džamija” su kulturno-vjerska manifestacija koja ima svoju tradiciju u gradu na Bregavi i ja sam bila pozvana da uzmem učešća u istoj. Predstavim svoju knjigu, ali i održim neko kraće prikladno predavanje. Bilo mi je veoma zanimljivo što je uporedo sa mojom predavanjem upriličena i izložba umjetničkih radova na foliji, moje dugogodišnje prijateljice Rabije Gutošić. Vrijeme je bilo izuzetno lijepo, ambijent u dvorištu “Careve džamije” prosto magičan, izložba postavljena, sve stolice popunjene.

Žao mi je što sam zaboravila da odmah zabilježim ovdje svoje impresije nakon događaja koji je bio još 25.juna, ali izgleda da sam zaista bila previše okupirana nekim drugim i drugačijim obavezama. Kako dani prolaze i koliko god da je vrijeme ljetovanja i putovanja, ipak događaji stižu jedni druge i oni stari “zastarjevaju” i blijede… Naprosto je tako normalno, zato se i trudim da sve dokumentujem prije nego izblijedi. A Stolac sam objavila na fb odmah i zabravila da i ovdje podjelim. Pomislim nekad da će fb platvorma možda i pasti, možda i fotografije mogu nestati, ali nekako kad su na webu, postojanije su. Slike i pisma, odavno više ne postoje u papirnatom obliku. Mada ponekad nedostaju i nezamjenjivi su…

U Stolac smo, brat, Lejla i ja, krenuli kasno poslijepodne i pravac Dubrave u posjetu mojim roditeljima. Oni, mada imaju stalno mjesto boravka na Ilidži, nekako najviše vole dole, naročito otac, za mamu baš to i ne mogu reći, ali ona njega uredno prati. Nismo se baš zadržavali, imali smo dogovor da oko 19:30 budemo u stolačkom restoranu Han. Naš domaćin je bio Mersed ef. sa suprugom i dvoje mlađe djece.

Pridružila nam se uskoro i Rabija u društvu sa lokalnom mualimom, divnom mladom ženom, koordinatoricom za vjerska pitanja i ženski aktivizam. Atmosfera je bila odlična, preukusne hrane ispred nas više nego dovoljno, razigrani podmaladak efendijin, te opušten razgovor i smijeh, obećavali su lijepu noć. Akšamski ezan nas je pozvao na namaz i svi smo krenuli u džemat, a poslije namaza, između akšama i jacije, bilo je planirano druženje i promocija knjige.

I zaista je sve bilo divno. Mada je moje predavanje bilo namjenjeno i pripremljeno za mlade, u publici je bilo puno više starijih ljudi, pa sam malo i improvizovala, ali sve je prošlu uredno, domaćini su bili zadovoljni, a izložba je definitivno sve začinila. Poslije smo se slikali, grlili, selamili, potpisivala sam knjige, popili smo kafu na kamenom malom trgu ispred džamije, u ambijentu koji me je podsjetio na Dubrovnik ili Dalmaciju. Mada se more nigdje nije vidjelo, osjetila se mediteranska klima, miris juga, miris ljekovitog bilja, miris Hercegovine…

Još jedna noć za pamćenje…

***

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“ZA KIM ZVONA ZVONE…”

“Nijedan čovjek nije ostrvo – sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje. Ako grumen zemlje odnese more, Evrope je manje, kao da je odnijelo neki rt, kao da je odnijelo posjed tvojih prijatelja ili tvoj. Smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen čovječanstvom. Stoga, nikad ne pitaj za kim zvona zvone – ona zvone za tobom.”(Ernest Hemingway “Za kim zvona zvone”)

Kad uopće ne pomišljam da tastaturu koristim za neku novu kolumnu ili blog, počne da u meni «vri» želja da kažem. Čak ni činjenica da će samo rijetki razumjeti me tek na kratko zaustavi, ali onda se opet vratim na onaj «level» da pišem zbog sebe, da mi bude lakše, da makar imam privid da sam uradila nešto, kad već na drugi način djelovati ne mogu.

Jučer je bio u Sarajevu jedan veliki državnik, predsjednik Republike Turske. Došao je u prijateljsku posjetu, posjetio Predsjedništvo, mezar Alije Izetbegovića, prisustvovao  6. po redu Kongresu Unije evropskih-turskih demokrata (UETD) u Olimpijskoj dvorani “Juan Antonio Samaranch”, posjetio IUS, razgovarao sa Bakirom Izetbegovićem i još ponekim. Sve lijepo, mirno, dostojanstveno, … , došao, bio tu nekoliko sati i otišao…

Kome smeta Redžep Tayip Erdoan? Nikao ne mogu da dokučim u kakve se sve svrhe (spamovanja) koristi ova posjeta?! Zadnje što maloprije pročitah da je jučerarnji Kongres UETD bio predizbirni skup SDA!!! Svašta! Nikako ne mogu da shvatim zašto se svi boje SDA? Šta je to što izaziva strah? Pa jedino se SDA ne trebate bojati. Ona je jedina mirotvorna, ne dira druge, pruža ruke, nudi kompromise, doduše nekada za moj ukus i previse je popustljiva, naročito prema onima prema kojima to ne treba biti. E onda se ovo desi, da se baš svako osjeti pozvanim i prozvanim da je komentariše. SDA je dovoljno jaka da joj ne treba doći Erdoan da je “pogura” ali je jako sretna što ima jednog tako velikog čovjeka za prijatelja. Velikog u svakom pogledu. Ali sam sigurna da to prijateljstvo nije na stranačkoj osnovi. R.T.E. bi podržao svaku partiju koja je na strani naroda i koja zastupa potrebe običnog čovjeka.

 

Opet ću ponoviti da u svakoj stranci sjede ljudi, a  ne meleci. I griješe kao ljudi i uspijevaju kao ljudi. Nisu ikone…

Nemam potrebu da bilo koga kudim ili bilo koga branim, kuditi ne volim, a neka se brani svako sam, ovaj put ću reći nešto treće…

Tolika je kampanja protiv Stranke Demokratske Akcije, najveće spamovanje do sada. Neviđeno. Koriste se sva moguća sredstva, svi mogići mediji, … Zadatak i cilj je jasan, izbaciti SDA iz vlasti…

Nikako mi nije jasno zašto. I zašto samo protiv SDA? Nikome ne smeta ni Dodik, ni Čović, ni Radončić, ni Nikšić, ni Lijanovići, … Niko… Samo Bakir Izetbegović. Šta je to taj čovek toliko loše uradio?

Ok, hajde da ne pričamo o Bakiru Izetbegoviću, ali ne valja niko, ne valjaju ni ostali visoki zvaničnici … Zvizdić, Džaferović, Genjac, Softić, Mehmedović, … Niko… Zašto???

Sve su to časni ljudi, bez mrlja… Zašto uporna spamovanja? Vratiće vam život, zar vas nije strah? Otrovne strijele se uvijek vraćaju onome ko ih pošalje…

Šta je to u čovjeku prokleto da samo mane nalazi drugome, da ne gleda ni jednog momenta šta je od dobra u ljudima.

E maloprije čitam tvrdnju političara iz SBB, plasiranu putem društvenih mreža, da od oktobra 2018. u Predsjedništvu BiH neće biti niko iz SDA.

Čovjek siguran!!!

Da sam na njegovom mjestu nikako ne bih bila tako ubjeđena. To se nikad ne zna. Mada je kampanja rušenja SDA podržana od strane mnogih, vjerujem da će narod osjetiti da je ta kampanja direktno pritiv njega samog i da neće nasjesti. A ako se i desi da “narod naleti” trajaće samo do idućih izbora i onda će se tek znati kako je to kad sa malo stavi “na distancu” SDA. Znamo dobro kako je sve to izgledalo u vrijeme “alijanse” ne ponovilo se nikada… Nekad pomislim da bi i bilo dobro da se desi, čisto da spuste nos svi oni koji se usude da ga podižu, samo zato što drugi šute…

Ma ušutiću i ja, Ramazan je…