Kategorija:Interesovanja

MOJA RECENZIJA NA KNJIGU «KAKO SAM SPASILA SVET» AUTORICE ELIZABETE STANIMIROV

Knjiga «Kako sam spasila svet», autorice Elizabete Stanimirov pripada modernom žanru u savremenoj literaturi. To je autobiografsko motivacijsko štivo, koje može biti veoma zanimljivo širem sloju čitalačkog auditorijuma. Prevenstveno namjenjeno svima koji žele raditi na ličnom razvoju, nastojeći se na tom putu konstantno edukovati, ali i učiti na tuđim iskustvima i greškama, gdje je to god i kad je to god moguće.

Elizabeta Stanimirov

Autorica nas je znalački provela kroz priču svog života, te na vlastitim usponima i padovima, pokazala da ništa nije lako, ali da je sve moguće samo ako se istinski želi i djeluje.

Elizabeta Stanimirov je u ovoj knjizi ponudila i otkrila sebe kao primjer koji može poslužiti mnogima. Iznosi nesebično svoje privatne stvari, kako bi pokazala, najprije ženi Balkana, a onda i drugima, da žena može puno kada joj niko iz najbližeg okruženja ne lomi krila. Ističe značaj podrške koju je imala i ima od supruga i djece i podrške koju je ona davala i daje njima. Spominjući porodicu u kojoj je odrasla, te porodicu svog supruga, uslove u kojima su živjeli i vrijednosti i uvjerenja koja su ponijeli odatle, a nadragadili u svom domu,  ona nam šalje poruku o značaju odgoja i značaju svega onoga što je potrebno da izrastemo u ozbiljne i odgovorne ljude, spremne da se sa životom hvatamo u koštac.

Naročito su me dojmili dijelovi u kojima autorica govori o svojim slabostima i najmjerno ih ističući, poručuje da smo “svi samo ljudi” , sa svom slabostima i snagama, vrlinama i manama i da se nipošto ne trebamo praviti jačima nego jesmo, jer od takve iluzije ni mi niti oni koje volimo, nemaju koristi. Naprotiv.

A sad, onako lično, želim da dodam da je za mene predstavljalo izuzetnu privilegiju i čast da među prvima pročitam ovu knjigu. Od momenta kad sam je uzela u ruke, više nisam mogla da je ispustim. Te noći nije bilo sna. Autorica me je znalački, sa spretnošći svojstvenom samo iskusnim piscima, vodila iz zapleta u zaplet, iz prošlosti u sadašnjost, pa opet nazad, ne dajući mi prostora da predahnem i ne dozvoljavajući mi da štivo ispustim iz ruku. Niko ni pomisliti ne bi mogao da je ovo njena prva knjiga; ali sa sigurnošću tvrdim, nije posljednja. Biće ovoga još, u nekim drugim pričama i među drugim koricama, koje će fenomenalna Elizabeta Stanimirov, tek da podijeli sa nama.

Radeći sa ženama kroz različite projekte u nevladinom sektoru, u BiH i regionu, ne mogu da se ne dotaknem značaja koje će ova knjiga imati u osnaživanju žena, kako u Srbiji tako i regionalno, jer su izazovi na koje je autorica nailazila svuda slični, ali reakcije na te izazove mogu biti veoma različiti i sa veoma raznolikim, pa i teškim poslijedicama. Rješenja koja možemo pronaći u Elizabetinom iskustvu predstavljaju bogatu riznicu znanja, iz koje može obilno zahvatiti, svako onaj ko znanje traži.

Pročitala sam veoma veliki broj knjiga ovog žanra, napisala mnogo recenzija, ali moram priznati da nijedna od knjiga, koju sam do sada imala priliku “držati u rukama”, nije bila ovako čitljiva i zanimljiva. Velika je hrabrost “ogoliti” se na ovaj način. Pisati o svojm snovima, strahovima, nadama, željama, … Priznati svoje slabosti i suočiti se pred svima, sa onim što se toliko trudimo potisnuti, mogu sama najhrabriji među nama. Svjesna je Elizabeta da sve ono što ovako “rasprosremo” pred druge, nama više ne pripada. Tako i ona, zakoračivši u novo sutra, gordo podignutog čela, poručuje “željeli ste me vidjeti slomljenu i slabu”, a slomili me niste, jača sam nego ikada… E, na ovu ženu se može primjeniti ona poznata rečenica : “… izgradila je čvrste temelje od cigli – koje su drugi bacali na nju… “

Recenziju napisala: Adisa Tufo, dipl.oec., autorica knjige “Vruć kromir”, poduzetnica, life&business coach, Bosna i Hercegovina.

 

 

“KORONA ZAKON” – izjava data novinarki dnevnog lista Oslobođenje

Objavljeno u Oslobođenju 30.aprila 2020.godine.

Šta bi prioritetno trebao sadržavati ovaj zakon?

Prioritet je pomoć privrednim subjektima koji su istinski najviše pogođeni zabranom rada, bilo direktno ili indirekto. A takvih je veliki broj. Osim prehrane, svi smo takvi. Ovdje je naglasak na riječi istinski, jer i u ovim se slučajevima već pokušavaju raditi malverzacije. Ne smatram da je iti ijedna od donesenih mjera donesena na pravi način i iskrena da budem ne vjerujem da će se istinska pomoć privredi ikada i desiti. Prolongiranje plaćanja indirektog poreza – nije se desilo. Oslobađanje od plaćanja ili odgođeno plaćanje direktnih poreza – nije se desilo. Oslobađanje od parafiskalnih nameta – nije se desilo. Ponegdje samo djelimično. Uzimaju se pogrešni parametri. Privrednike niko ne sluša. Tu je Udruženje poslodavaca FBiH, tu je neformalna grupa Glas malih biznisa. Dati su prijedlozi. Uzalud.

 

Da li je već trebao biti donesen?

Naravno da je trebao. Imali smo niz navodno usvojenih mjera koje nisu implementirane. Dok prođu sve nivoe “pojeo vuk magarca”. Svi smo ljuti. Jako. Predstavnici mikro i malih preduzeća, te obrtnici – najviše. Boli  nas nebriga vlade, čiju kasu mi punimo. Glas privrednika se nimalo ili jako malo čuje. I nikome nije jasno šta se ovoliko čeka.

 

Da li će i koliko pomoći da bh. privreda opstane, odnosno šta je potrebno privredi za preživljavanje ?

Novac. BH privreda je i bez ove situacije na prilično klimavim nogama. Ne sva, ali uglavnom jeste. Posluje se na rubu isplativosti. Radi se po damping cijenama. Naročito u branši kojoj pripada moja kompanija. Puno je tu netransparentnosti, namještenih tendera i rada na crno. Teško je u ovako korumpiranom društvu opstati  i bez korone, a sa koronom pogotovo. Nešto se pokušalo postići sa moratorijem na kredite, ali kamata se naravno obračunava i plaća. To i nije problem onima koji rade, ali šta sa onima koji nikako ne rade.

Ako se što hitnije ne vratimo u normalno stanje, teško da će išta pomoći privrednim društvima da opstanu. Od pomoći države neće biti ništa. Sve je to sitno i presitno. Krediti i pomoć koja je uzeta od MMF-a sliti će se kao i do sada u plate ogromne državne administracije i takvu vrstu potrošnje, a nikako neće biti usmjerena (kao injekcija ili infuzija) za pomoć privredi. Toliko nam je svima odavno jasno.

ADISATUFO.BA

 

 

 

Osvrt: POTREBA PRIVREDE ZA TEHNIKOM I INOVACIJAMA

Moj osvrt na naučnu konferenciju, održanu u januaru 2019.godine, u Parlamentu BiH. 

POTREBA PRIVREDE ZA TEHNIKOM I INOVACIJAMA I MOGUĆNOSTI PLASIRANJA INOVACIJA U PROIZVODNI SEKTOR, TE NJIHOV ZNAČAJ ZA UNAPREĐENJE PROIZVODNIH SISTEMA

Konferencija je idelna prilika za promociju tehnike, inovatorstva i IT tehnologije, a cilj je svakako, između ostalog i podići svijest o značaju ovih oblasti u razvoju industrije. 

Mnogo je toga što se podrazumjeva, ali se ništa neće desiti samo od sebe i itekako je potrebno ovoriti značajne teme poput ove, te sa stanovišta različitih interesnih skupina razmatrati problematiku za koju su svi itekako zainteresirani.

Bosna i Hercegovina je zemlja koja  ima izvanredne talente i mlade ljude koji posjeduju znanje i kapacitet “koji obećava”, ali im je potreban poticaj i prava informacija, te kvalitetno obrazovanje, formalno i neformalno, koje će ih na pravilan način osposobiti za potrebe tržišta. Njihov potencijal, kreativnost i inovacije koje proizilaze iz toga, moraju biti usklađene sa potrebama proizvodnog sektora, kako bi se odmah povezali sa privredom. Dakle, potrebno je ukrstiti ideje i otvoriti nove puteve saradnje, proširiti komunikacijske kanale i učiniti ih osjetljivijim na ovu problematiku.

Odlična tema za razgovor na panelu koji je otvoren u okviru Konferencije, a na kojem su učešće uzela istaknuta imena iz bh. resornog ministarstva, privredne komore, realnog sektora, ali i obrazovnih institicija.

Učesnici panela su, svako iz svog ugla i na svoj specifičan način, odgovarajući na pitanja moderatora, iznijeli problematiku koja dolazi do izražaja kada se otvori tema sprege između realnog sektora i obrazovnih ustanova.

Koliko god da je ideja dobra i progresivna, ona ne ispunjava svoju svrhu ako ostaje samo na nivou nauke i ako ne nalazi primjenu u realnom sektoru.

Razvoj IT sektora, kao najperspektivnije industrijske grane, kako na globalnom tržištu, tako i u BiH, otvara mogućnost mladim ljudima da iz Bosne i Hercegovine rade za svjetsko tržište i pri tome imaju mnogo veće zarade, nego što je to standard u zemlji. Na ovaj način se otvara put da se uspori, pa opcionalno i zaustavi odliv mozgova iz Bosne i Hercegovine, ali da bi se to uopće desilo moraju svi nivoi vlasti, od kantona, preko entiteta, do državnog nivoa, kroz izmjene i dopune zakona o obrazovanju i zapošljavanju mladih, stvoriti pogodnu klimu za razvoj IT industrije i to sebi staviti kao strateško opredjeljenje.

Bez mladih ljudi, bez inovativnosti i kreativnosti, nema prosperiteta ni razvoja privrede. A privreda mora biti otvorena da inovativne ideje, koje će značajno olakšati poslovanje, implementira u svoje procese.

Pozitivne primjere nalazimo u prerađivačkom sektoru, u kompanijama koje su izvozno orijentirane i koje ne bi mogle uspjeti u tržišnoj utrci, da nemaju jake razvojne timove unutar svojih kompanija, ali da ujedno ne koriste i eksternu pamet, odnosno svakodnevno prate trendove na globalnom tržištu i idu ukorak sa njima.

Realni sektor će se morati povezati sa akademskom zajednicom i to na način da se involvira jedno u drugo, odnosno da se izgrade čvrste veze, a to će se desiti kad država kroz svoje zakone «osvijesti» da su inovacije ključne za rast privrede. Naravno, zakoni se odnose na povećanje fondova za razvojne projekte, na koje bi kompanije mogle aplicirati i dodijeljena sredstva usmjeriti u razvoj koji bi rezultirao povećanjem obima poslovanja i povećanjem broja zaposlenih.

Dosta toga je u zadnjih nekoliko godina već učinjeno i napravljeni su pomaci u pozitivnom pravcu, ali ima još mnogo prostora za napredak i rast. Pravac kretanja bi mogao biti usmjeren ka onome što je svakako trend i spada u IV industrijsku revoluciju, a to je digitalizacija i razvoj IT industrije.

Predstavnici realnog sektora i akademske zajednice su, po ko zna koji put, rekli svoje, ostaje još da i zakonodavna i izvršna vlast shvate značaj inovacija koje moraju biti involvirane u privredu, te iz zaključaka koji itekako imaju težinu,  kreira ambijent  u kojem će sve ono što se u skaldu sa evidentno visokim kapacitetima želi i može napraviti, biti moguće i realizirati.

 

Piše: Dipl.oec.Adisa Tufo, poduzetnica