Kategorija:Druženja

Ljubljana “500 poduzetnica” i dame u crvenom …

U Ljubljanu smo doputovale dan prije konferencije i smjestile se u hotel Emonec koji se nalazi u neposrednoj blizini Prešernovog trga, u Volfovoj ulici. Parking je bio prilično udaljen od hotela i to nam je donekle pokvarilo dojam, morale smo se dva puta vraćati do auta da sve iznesemo (tipično ženski), a nismo ni hotelskom sobom bile naročito impresionirane. Ipak bilo je toplo, prostrano i ugodno, čista posteljina i čisti peškiri i naš boravak je mogao da počne. Isto veče smo u hotelu grand Union popile kaficu sa fenomenalnom Zory i njenom saradnicom, (Zory je najveći “krivac”za naš dolazak u Ljubljanu), koji se nalazio na nekoliko minuta hoda od našeg hotela. Sve je bilo spremno za sutrašnji veliki događaj.

Pred nama je bio Kongres pod nazivom “500 poduzetnica” događaj koji je trebao okupiti više od 500 poduzetnica mahom iz Slovenije, ali i iz regiona. 

Osvanulo je jutro. Rano smo se probudeile, morale smo u Hotelu Grand da budemo barem petnaestak minuta prije devet. Nismo željele kasniti. Pažljivo šminkanje (koliko je bilo moguće na sabahu), odjeća sa obaveznim crvenim detaljima i do hotela u ravnim cipelama. Štikle u cekeru, treba na noge stati i ostati uspravan čitav dan. Jako smo se radovale i novim licima, ali i starim poznatim, za koje smo znale da ćemo ih sresti.

Već na samom ulazu i prilikom registracije veliki žamor, redovi i gužva i “more” dama u crvenom, široki osmjesi, stisci ruke i topli zagrljaji obećavali su nevjerovatan dan. Mi smo imale status VIP gošći i nekako smo sve za tren završile, okačile akreditacije i (u štiklama) ušle u dvoranu.

A dvorana kao iz bajke ili iz 1001 noći, puna ljubavi i lijepih žena. Naravno bilo je i osoba “suprotnog spola”, ali pored dama i nisu nešto upadali u oči. Ipak ću naglasiti njihovo prisustvo, jer trebalo je puno samopouzdanja imati, pa se pojaviti među tolikom brojem poduzetnih žena.

I nekoliko minuta poslije devet, čarolija je mogla da počne. Sve ono što je uslijedilo u narednim satima, upravo je i bila čarolija. Predivna pjesma, izuzetni govornici, jaki motivatori, modna revija, gimnastičarka koja lebdi na svilenoj traci, nagrade, priznanja, tombola, ručak, kafe, modna revija…. fotografije, kamere, izjave za medije… Naprosto je teško sve pobrojati, sugurno sam nešto zaboravila. A između svega toga, razgovori i razmjena vizitki, B2B i nova prijateljstva su na pomolu…

Moje predavanje je počele negdje oko 11h. Imala sam tajming (kao i ostali govornici) od nekih dvadesetak minuta. Prezentacija je bila spremna i prevedena na slovenački jezik. Bila sma ushićena, puna ljubavi i zaista presretna što sam u tom danu, baš na tom mjestu. Nisam mogla zamisliti nijedno drugo mjesto koje bih u tom trenutku više poželjela.

Moja Lejla (moja kćerka, moja desna ruka, moja vjerna asistentica) škljocala je aparatom i trudila se da niti jedan važniji trenutak ne ostane nezabilježen, ali ipak je moralo mnogo toga promaći. Sve se nekako brzo smjenjivalo i prolazilo, ili smo mi jednostavno željele da sve duže traje…

Na kraju dana i bezbroj zagrljaja, vratile smo se u hotel, preumorne i prezadovoljne, jedva dočekale tuš i zaspale…

Iza nas je bio još jedan uspješan kongres poduzetnica.

Hvala svim divnim damama koje su se potrudile organizovati “500 poduzetnica” . Nije nas bilo 500, bilo nas je mnogo više i sve smo otišle kućama dodatno inspirisane i odlučne da ovaj svijet učinimo boljim mjestom za život.

(ovo je samo mali dio utisaka, nastaviću ovaj tekst)

 

 

Book Caffe i “Vruć Krompir” u Zenici

U subotu, 31.marta 2018. bile smo u Zenici. Imale smo još jedno lijepo druženje, ovaj put u organizaciji Book Caffe-a i Enise Aganović. Od Sarajeva do Zenice kiša nije prestajala padati.  Svratile smo u Visoko po Ilmu, bez koje teško možemo zamisliti bilo koji važniji događaj. Ona je nezamjenjivi član našeg tima, volimo kad smo zajedno. Ilma, Lejla, Amela i ja, put pod noge i još jedno nezaboravno druženje uz promociju knjige “Vruć krompir”.

Događaj je otvorila Enisa, poželjela svima dobrodošlicu na prvu promociju u organizaciji Book Caffea, a nakon toga je riječ dala Ineli Karić, magistrici ekonomije i asistentici na ekonomskom fakultetu u Zenici. Inela je pročitala moju biografiju i onda jako inspirativno govorila o motivaciji, o poduzetništvu, o knjizi… Na kraju je dala riječ meni. Pričala sma o knjizi, o sebi, o motivima da izdam knjigu, o pravima žene i lijepo sam se osjećala među tim, većinom, jako mladim ženama. Uz kaficu i predivni ambijent caffea “Stara čaršija”, odličnu publiku i odlične domaćinepredviđeno vrijeme za promociju, prošlo je jako brzo. Na kraju potpisivanje knjige, fotografisanje, zagrljaji, poljupci i želja da se ponovo sretnemo, negdje, nekada…

Tuzla: Promocija knjige “Vruć krompir”

22.marta 2018. u Tuzlanskoj biblioteci “Derviš Sušić” , u prisustvu mnogobrojnih tuzlaka i tuzlanki, održana je promocija moje knjige.  Put do Tuzle je bio dosta naporan, snijeg je padao cijelo vrijeme i preko Karaule sam vozila 30km/h, ali niti ja niti moja ekipa, se nismo pokolebale. Pune nekog samo nama znanog entuzijazma i pozitivne energije stigle smo u Tuzlu sat kasnije nego smo planirale, ali ipak stigle i bile smo sretne zbog toga. Parkirale smo auto i uputile se prema “Radiu Kameleon” gdje smo imale dogovoren sastanak.

Stigle smo malo ranje i popile smo kaficu u društvu naše domaćice Edina Selesković, a zatim sam obišla radne prostorije ove medijske kuće u društvu fenomenalnog Amira Zonića. Uveo me je u studio i tu sam malo popričala sa divnom urednicom otvorenog programa Džezi, naravno naš razgovor je otišao “u eter” . Nakon toga radni sastanak i neki sitni dogovori vezani za “Festival savremene žene 2018” koji će se u Tuzli održati od 19 do 22.aprila i baš ova ekipa sa kojom smo bile u društvu je nosioc cijelog projekta. Pokloniće Tuzli spoj umjetnosti, kulture i poslovnog ambijenta, sve u liku savremene žene…

Vrijeme predviđeno za boravak na radiu je prošlo veoma brzo i mi smo se uputile u biblioteku, gdje nas je već čekala ekipa na čelu sa Nihadom Suljićem, mojim mladim prijateljem kojeg sam upoznala preko facebooka, ali smo se ubrzo počeli viđati na nekim zanimljivim događajima i naše prijateljstvo je prestalo biti samo virtualno. U ulozi promotora ove večeri, pokazao nam je salu, upoznao nas sa direktoricom i drugim osobljem biblioteke i naše neformalno druženje je počelo.

Od 18h, sa izjavom za lokalnu TV, krenuo je i oficijelni dio programa i ja sam ušla u salu koja je bila prilično ispunjena. Vani je padalo i bilo je jako hladno, tako da nisam očekivala neku značajnu posjetu. Lica ispred mene su izgledala toplo i dobronamjerno i čarolija je mogla da počene. Meni je bilo veoma lijepo. Osim mene govorili su i promotor Nihad Suljić i jedna prelijepa i posebna dama, direktorica biblioteke Mirna Trifković. Oboje su divno govorili, ali (meni se učinilo) kratko, tako da je uloga da najviše pričam ipak pripala meni. Trudila sam se da boravak u sali biblioteke ljudima, koji su u toj hladnoj noći napustili svoje tople sobe i došli da mene čuju, učinim ugodnim i da im bude posebno toplo to druženje sa mnom. I mislim da sam uspjela u tome, jer su komentari poslije promocije i sve poruke koje stižu u moj inbox sinoć i danas, više nego fenomenalne i posebne.

Poslije promocije još jedna tuzlanska kafica sa jednom veoma dragom ženom, biznismenkom i aktivisticom u nevladinom sektoru, Alisom Salković i njenom djecom.

Povratak kući nije išao baš kako smo planirale, snijeg je nemilice padao, mokar i težak, automobili su išli presporo, vidljivost je bila jako slaba i mi smo odlučile prespavati u jednom hotelu u Gračanici.

Iza nas je još jedno fenomenalno iskustvo. Sa svakog našeg putovanja, vratimo se bogatije za sve nove ljude koje upoznamo, prijateljstva koja se njeguju i učvršćuju i neka, koja se tek naslućuju…

A.T.