Kategorija:Blog

NLP WORKSHOP U TEŠNJU

(22.03.2019)

U Tešanj sam odputovala sa kćerkom u četvrtak naveče. Prilično raspoložena za NLP worshop koji sam trebala održati u tom gradu, angažovana ispred Wensminster fondacije za demokratiju (WFD) koja vodi fenomenalan projekat osnaživanja žena u politici, ali skeptična glede smještaja i boravka. Prvi i zadnji put sam bila u tom gradu kad sam imala samo 16 godina. Tačno prije 36 godina. Bez velikih očekivanja, ali dobro raspoložena, nakon nekoliko bezuspješnih krugova po lokalitetu na koji nas je dovela navigacija ( i ona iz auta i google maps) ipak smo uspjele doći do hotela.

Hotel u industrijskoj zoni. Hotel “Vila Ukus”. Sa vana ne toliko impozantan, ali unutra izuzetno čist, uredan i fenomenalno namješten. Veliki bazen i puno dodatnih sadržaja. Bi mi žao što ne ponesosmo kupaće kostime, mogle smo se baš isplivati i uživati u iznenadnom predahu. Za takvu vrstu ugođaja, uglavnom nemam vremena. Nisam iskoristila ni poklon bon od 100KM za Spa centar u Sarajevu, jednostavno mi je to posljednje na pameti…

Bilo kako bilo, nama je bilo odlično. Pojele smo krasnu oradu u odličnom restoranu u blizini hotela (ne čudim se nazivu) “Ukus” , uživale u čaju i razgovoru, a onda spavanje, ujutro nas je čekao četverosatni workshop.

Sve ovo ovako detaljno pišem , jer se sve dešavalo u predgrađu Tešnja, a mi niti jednom nismo pomislile kad smo krenule iz Sarajeva, da će nam biti nešto posebno dobro. A bilo je…

U petak ujutro, opušten razgovor uz doručak i onda početak edukativne NLP radionice. Pripremila sam dosta materijala, a onda bila iznenađena kako vrijeme brzo prolazi. Stigli smo sve preći što sam planirala, ali se nismo stigli baš svemu detaljno posvetiti. Bilo je veoma lijepo, interaktivno i opušteno. Sve su učesnice bile uključene u razgovor i sve su imle priliku reći svoje mišljenje i svoj stav o pojedinim tehnikama, odnosno mogućoj primjeni istih. Bile su jako otvorene i pozitivne.

Predvidjeli smo dvije pauze, ali smo imali samo jednu. Previše smo toga željele podijeliti i imale za podijeliti, tako da pauza i nije bila neophodna. “Primjena NLP tehnika u politici” bila je zadana tema, te sam odabrala nekoliko principa i tehnika o kojima smo govorili, ali se jednostavno sve tehnike i sve aksiome mogu primjeniti u politici i u biznisu i u bilo kojoj sferi života, da smo se kroz razgovor naprosto morale dotaći svega. Primjena NLP-a će osnažiti svakoga od nas pojedinačno, a tako snažene imaćemo i više samopouzdanja, a kad imamo više samopouzdanja, svakako nam je lakše nositi se sa bilo kojim izazovom koji se pojavi ispred nas.

ADISATUFO.BA

 

 

Ručak u rezidenciji ambasade republike Švicarske u Sarajevu

Prije nekoliko dana bila sam prijatno iznenađena pozivom koji je došao na moje ime iz Ambasade Republike Švicarske. Pozvana da dođem u rezidenciju na ručak, a sve zbog mojih društvenih aktivnosti i zalaganja na polju kulture u BiH i promovisanja iste kroz različite projekte i kroz moju kompaniju.

Bila sam nemalo iznenađena, ali sam prihvatila poziv i drago mi je što jesam, jer sam jučer upoznala i fenomenalne ljude koji rade u diplomatiji Švicarske u BiH, ali i nekoliko krasnih ljudi, direktora velikih kompanija iz BiH.

Mada sam na samom početku pomislila “odkud ja ovdje” , nakon izlaganja naših domaćina bilo mi je jasno da ništa nije slučajno i da jednostavno djelimo iste vrijednosti.

“Odnosi između Švicarske i Bosne i Hercegovine u oblasti kulture su veoma jaki. Švicarska pruža podršku razvoju kulture u BiH još od kraja rata 1995. godine.  U početku je fokus bio na rekonstrukciji različitih kulturnih institucija. Kasnije je usmjeren na oživljavanje nezavisne kulture i lokalne scene kroz podršku pojedinačnih inicijativa i investiranje u izgradnju kapaciteta.

Do kraja 2016. godine oko 500 kulturnih projekata – malih akcija, nacionalnih i regionalnih projekata – podržani su od strane Ambasade Švicarske direktno, posredstvom organizacija pod mandatom vlade  (Ured za saradnju Pro Helvetia u Sarajevu) ili finansijski podržanih fondova za kulturu (Balkanski fond za umjetnost i kulturu)”  (tekst preuzet sa stranice Švicarske ambasade, ali i srž onoga o čemu smo jučer razgovarali)

Prosto sam bila fascinirana onim što sam čula i vidjela. I besprijekornim ručkom, sve po mjeri. I rečenicama koje su izgovorene. Kultura je i na početku i na kraju. Kultura je sve. Kultura je identitet jednog naroda. Ovdje govorimo o narodu koji živi u Bosni i Hercegovini i koji, mada različitih religijskih opredjeljenja, dijeli istu kulturu, običaje, istoriju, … Sve je to kultura jednog naroda.

Puno smo razgovarali o svemu sa čim se kao pojedinci susrećemo na terenu. Jedan mali krug ljudi, mislim pažljivo odabran, sa različitim iskustvima, možda i različitim pristupima, ali definitivno sa istim stavovima i vrijednostima koji su postojali i prije, a postojaće i poslije nas…

 

#postojepozitivnepriče

OKRUGLI STO: Prava radnica zaposlenih u trgovini i uslužnim djelatnostima u BiH

“Dosadašnja istraživanja pokazuju da je diskriminacija u ostvarivanju radnih prava još uvijek prilično prisutna u BiH. To se događa kroz zabranjeno ponašanje poslodavaca prema zaposlenicima. Posebno je snažan u sektoru trgovine i usluga prema jednoj od najugroženijih skupina radnika – žena. Problem nije zanemariv, posebno ukoliko se uzme u obzir da žene čine većinu radne snage u uslužnom sektoru, preko 65,5%.

Među mnogim problemima u ovom području, najčešći koji utječu na radnice su mobing, neplaćeni prekovremeni rad i rad na praznicima. Iako se gleda kao sekundarni, nedostatak stolice za blagajnice u trgovinama također je jedan od prepoznatih problema. Ovaj poseban problem podrazumijeva šire lične i društvene posljedice.

WFD je prepoznao gore navedeno, kao i brojne druge probleme i izazove sa kojima se žene susreću u sektoru trgovine, kao temu koja nije adekvatno istražena i tretirana od strane nadležnih institucija, političkih stranaka ili civilnog sektora. Odgovarajući pristup i djelovanje unutar ove oblasti mogu dovesti do osnaživanja žena, kako u ovom sektoru tako i šire, i izravno utjecati na rodnu neravnopravnost u BiH.

WFD vjeruje da je snaga promjene u zajedničkom djelovanju žena iz različitih sektora. Izgradnja širih koalicija žena s različitim vještinama i stručnim znanjem može doprinijeti stvaranju uspješnih politika i inicijativa. Članice političkih stranaka, poduzetnice, aktivistkinje, članice organizacija civilnog društva i pripadnice akademske zajednice zajednički mogu uspješno rješavati različita rodna pitanja. Na kraju, te će politike i inicijative utjecati na zakone, propise i prakse.”


(20.mart 2019)

Danas je u Sarajevu, u Hotelu Art održan okrugli sto na temu: Prava radnica zaposlenih u trgovini i uslužnim djelatnostima u BiH. Organizator ovog događaja, okruglog stola koji je već održan u Tuzli, danas u Sarajevu i za nekoliko dana u Mostaru, je Westminster fondacija za demokratiju u BiH, koja je pokrenula cijeli niz aktivnosti na temu osnaživanja žena i osnaživanja žena u politici.

Okrugli sto u Sarajevu je imao veoma značajan odziv. u disskusiji su učestvovali i muškarci i žene iz nevladinog sektora, žene iz realnog sektora i žene političarke (parlamentarke), te predstavnice inspekcijskih organa.

Od strane organizatora sam zamoljena da budem jedna od uvodničara i rado sam se odazvala na taj poziv.

Kolega prije mene je uveo sve prisutne u diskusiju i o potrebi razgovora o problemima, uglavnom sa stanovišta radnica koje su u velikom broju slučajeva diskriminirane, ja sam govorila iz ugla poslodavca, o problemima koje sam zatekla kao menadžer i o načinu na koji sma ih ja riješila. Nisam problem negirala, jer je itekako evidentan, ali sam ga istakla i navela moguća rješenja. Složili smo se da ne treba generalizovati. Kolega, također jedan od uvodničara, ujedno i ekonomski analitičar, govorio je generalno o istoj temi,a li sa globalnog aspekta i istakao da iste probleme koje imamo mi, imaju i drugi i da su žene koje rade u trgovinama uglavnom najteže zapošljiva kategorija društva.

U duskusiju sam se uključila još nekoliko puta ističući da je problem ugroženih prava žena koje rade u trgovinama i uslužnim djelatnostima,  samo jedan od gorućih problema u društvu, da je zakonom sve regulisano, a za činjenicu da se Zakon ne provodi, kriva je korupcija.

I drugi su iznosili svoje stavove, ali mi se nekako cijelo vrijeme činilo da smo svi istomišljenici, da problemi postoje, ali da ni sami ne znamo kojim putem bi bilo najbolje krenuti, da bismo zaista i djelovali i imali rezultate ovoga što činimo.

Na kraju bih dodala, da je najvažnije da se trudimo. Teško je problem riješiti za tren, ali barem možemo napraviti pomake ka boljem i pravednijem sutra.

Sretno društvo je za nas utopija ili iluzija, ne zato što je nemoguće, nego smo generalno izgubili nadu i entuzijazam. Ipak, među pojedincima se taj entuzijazam još osjeti i pojedinci su ti koji uporno pokreću stvari sa mrtve tačke i pojedinci su ti koji ne pristaju na “statuskvo” i vjeruju da se upornim djelovanjem sigurno može učiniti čudo.
U takva čuda i ja vjerujem.

U ime Udruženja za demokratiju, poduzetništvo i kulturu PoduzetniceIN, pored mene, događaju je prisustvovala i Lejla Tufo-Dedić.