BIZNIS NA ŠTIKLAMA

BIZNIS NA ŠTIKLAMA

15.juna 2018. , prvi dan ramazanskog Bajrama, bila sam u Novom Sadu, na Drugoj međunarodnoj stručnoj konferenciji, pod nazivom “Biznis na štiklama” u organizaciji fenomenalne Sofije Bajić i njenog tima. Poziv da učestvujem na ovom događaju došao je jako davno, još početkom godine. Odazvala sam se, a nisam znala da sve to pada baš na Bajram. Kad sam saznala, naravno da sam mogla odustati, ali nisam željela. Nikako nisam željela iznevjeriti Sofiju i propustiti priliku da se družim sa svim tim prekrasnim ženama iz cijelog regiona. U Novi Sad smo stigle 14.juna iza 18h, čekirale se u Hotelu Park i odmah napustile hotel. Uzele smo taxi i uputile se u Sofijin klub, na promociju knjige Sanele Dropuić, na kojoj sam trebala govoriti kao njena recenzentica i prijateljica. Promocija je bila jako opuštena i ugodna, trajala je oko sat vremena, slušale smo opersku divu Antoniu Mirat i uživali u interpretaciji nekoliko fragmenata iz poznatih arija.

Na promociji je govorila Sanela Dropulić, Zori Jakolin iz Slovenije, Sofija Bajić i ja. Bilo je dinamično i zanimljivo. Poslije smo se neko vrijeme družile u klubu, a potom prešle u kafanicu preko puta i nastavile razgovor. Nešto iza 22h smo se vratile u hotel. Loše smo spavale, valjda prumorne, a ujutro opet rano ustale,  obukle se, doručkovale i otišle u salu u kojoj je svaki čas trebala da počne Konferencija.

Na Konferenciji je bilo dinamično, govornici su se smjenjivali i prvi blok je bio zaista zanimljiv. Od samog početka korištenja bežičnog mikrofona, imali smo probleme sa mikrofonijom i čudnim zvukovima. Tonac očito nije najbolje znao svoj posao, ali neka dobra energija je pomogla da se sve prevaziđe i da to ne utiče na atmosferu u sali.

Pauza za kafu, ručak, susreti sa dragim licima iz regiona, zanimljivi predavači, izložbeni prostor prepun zanimljivih proizvoda, sve je to ispunilo dan i jako brzo smo došli do kraja. Moj govor je bio predviđen za oko 14h. Već sam bila umorna, ali sam izašla i govorila desetak minuta. Dosta emotivno. Nekako mi se činilo da nam toga treba, da malo, onako ženski, dotaknemo jedna drugu. Najčešće ne pamtim riječi, uopće se poslije nečijeg govora i ne sjećam šta je rečeno, ali jako dobro pamtim emociju koja me je takla. Emocija traje i drži me do nekog slijedećeg susreta, slijedećeg kongresa ili konferencije, negdje u nekom od gradova Balkana.

Sve te divne žene, stara i nova poznanastva, jedan drugi i drugačiji svijet, koji čak ni objasniti ne znam ljudima izvan njega, ali mi koje smo unutra, jako ga dobro znamo i svaki put iznova doživljavamo isto. Osjećaj povezanosti, podrške, razumjevanja… “Svijeća, koja drugu svijeću pali” odavno smo to postale… Jedna drugoj stišćemo ruke, podižemo ih visoko, zauzimamo stav pobjednika i bodrimo jedna drugu… I to traje…

Nabrajala bih imena svih tih fenomenalnih žena, ali bojim se da ću neko ima izostaviti i nekoga nepravedno preskočiti. Zato neću nabrajati imena, ali svaka zemlja balkanska ima svoje sjeme. Sjeme je u srcima jakih i odlučnih žena koje imaju viziju i žele (ovaj put zajedno) napraviti korak naprijed.

Osjećam koliko smo povezane i sve nas je više. Osjećam da nas nešto jako veže. Osjećam koliko smo slične i koliko nas ta sličnost identifikuje i zbližava.

Žene koje su uzele svoje živote u svoje ruke, izdigle se iznad svog naslijeđa i odgoja i skoro pa goloruke, bez podrške i sa malo para, stale ispred svih i počele živjeti svoj san. Zakoračile u svijet poduzetništva i biznisa. Svijet, u kojem na Balkanu, nema baš puno mjesta za žene. Svijet koji same stvaraju, koji prije njih, u ovom djelu Evrope, uopće ni postojao nije…

Kad ih pitaju kako uspjevaju, kažu: “Znaćeš i ti, kad samo jednom budeš trčala maraton i prošla kroz cilj… , nikad više nakon toga, nećeš prestati trčati… ”  

Odmah nakon 16h, skoro se i ne stigavši pozdraviti sa svima, krenule smo za Sarajevo i stigle kući oko 22h. Stigle smo da već prvog dana Bajrama, čestitamo praznik najbližima. Tijela sma nam bila umorna, ali nas dvije, moja Lejla i ja, ispunjene i zadovoljne, sa punim koferom divnih uspomena na još jedan obećavajući dan na Balkanu…