(anti)FEMINIZAM

(anti)FEMINIZAM

Muškarac i žena, iliti muško i žensko imaju zajedničke imenice koje glase “čovjek” ili “insan” ili “ljudi”, ili … ima još sigurno različitih sinonima, ali kako god da kažemo, opet je muško – muško, a žensko – žensko. Mislim da niko i nema problem s tim (osim naravno izuzetaka, o kojima ovdje ne bih); niti žensko želi biti muško, niti muško želi biti žensko. Svi baš uživamo i dobro se nosimo sa onim što jesmo i što nikada nije bila stvar našeg izbora, ali problem je nastao onda kad smo počeli govoriti o jednakim šansama za sve.

Šta znači jednaka šansa?

Jednom sam prisustvovala jednom (poluvjerskom) skupu, na kojem niko nije htio sjesti ispred moje snahe, koja je tada bila trudna (jer možda nosi muško, pa kud bi žensko sjelo ispred muška). Ona je i sama bila u čudu i malo kasnije rodila svoju treću kćerku, Esmu, krupnih očiju i divnih crnih kovrdža, koja cijelu porodicu plijeni svojom toplinom i neposrednošću…

Možda sam tada nekada i počela da razmišljam o ovoj temi. Da razmišljam o budućnosti svojih kćeri, o njihovoj sreći… isuviše sam uživala u tome što sam žena, isuviše sam se ženstvenom osjećala, da bih pomislila da je u tome neka kvaka; isuviše sam bila sretna što sam rodila djevojčice, zdrave, lijepe, pametne, … da bih pomislila da je u tome neka greška…

Ne, problem je jednostavno bio tu, oko nas i ja sam ga tek prepoznala, definisala, ali šta dalje… Dalje je trebalo raditi na sebi. Na onoj sebi koja je odgojena sa modelom majke koja šuti i pokorava se svakoj želji i svakoj vrsti diktature moga oca. Cijeli život ide linijom manjeg otpora i nikad nije dobra. Nikada… Sada, kada su oboje jako stari, mene njena šutnja najviše boli…

Sjećam se da sam, kao mlada žena, iz želje da ugodim svome mužu, kupovala kravlje trbuhe, kuhala ih u expres loncu i strugala i pravila mu ‘tripice”, jelo od iznutrica koje je volio, a meni se to toliko gadilo, da mi sada iz ove perspektive nikako nije jasno kako sam takvo nešto mogla raditi, čak i više puta… Njemu naravno zbog toga nisam bila bolja, uglavnom je uvijek imao neke zamjerke, a ja sam svjesno koračala stopama svoje majke.

Nesvjesna tada da postoji i neki drugi put…

Ali imala sam jedan dar od Boga, jednu ljubav, jednu osobinu… Vjernica sam koja puno uči o svojoj vjeri, koja jako voli da čita i koja zbog silne znatiželje, želi sve da proba, da nauči i ne boji se da pita…

Učenje i čitanje mi je otkrilo toliko toga, naučila sam da moram prvo poštovati sebe, da bih znala poštovati druge; naučila sam sebe voljeti i sebi ugoditi.

Pomogla mi je još jedna osobina sa kojom sam rođena, a to je hrabrost. Imala sam petlju da kažem, da pokušam, da uradim, da pokvarim, da se isprsim ispred svih onih gromada koje to i nisu bile, nego sam ih ja svojom šutnjom i saginjanjem glave, takvima napravila…

Sad, poslije mnogo, mnogo godina, poslije silnog rada na sebi, poslije usvajanja koncepta cjeloživotnog učenja, ja mogu o ovome otvoreno da govorim. Održala sam mnogo predavanja, izašla iz sjene, nastavila formalno obrazovanje u pedesetoj, neformalno nikad ni prekidala nisam… Govorim: zbog svih onih žena čije gene nosim, zbog moje mame, zbog mojih kćeri, zbog mojih prijateljica i svih onih jos nerođenih djevojčica, koje moraju imati sasvim iste šanse kao i dječaci…

Nije ovo feminizam, niti smatram da je ženama mjesto u rudniku, niti smatram da žena treba da cijepa drva, da vuče balvane, da kopa… Smatram da je jednakost: da ako si djevojčica – neće te odgajati da budeš sluga svome bratu, ili ćete barem jednako pomagati u svemu jedno drugom, pomagati mami, ocu, ljudima…; neće te odgajati da šutiš jer si žensko, neće ti zabraniti da nastaviš školovanje (ili da biraš nešto lagano) , da ideš na skijanje, plivanje, da kažeš ono što misliš… Neće ti govoriti da se držiš oklagije i šutis!  Neće ti nametati da je tvoj smisao života da se udaš i budeš pokorna supruga jednom muškarcu, niti će te učiti da je u toj i takvoj pokornosti tvoj Džennet.

Učit će te da otvoriš svoje krupne oči i digneš glavu visoko, da nikad ne obaraš pogled, da budeš jaka, samosvjesna, drska, ponosna, elokventna; bit ćes ekonomski neovisna i njegovat ćes svoju ljepotu i ženstvenost radi same sebe…

Sve drugo je ravno robovanju ljudima…

Mislim da to što danas spada pod definiciju “feminizam” je iskarikirano od strane muškaraca i svih onih žena koje žele da se nekome dodvore.

Ženski spol je slabiji samo u fizičkoj snazi, dok je žena (dokazano) u svakom drugom pogledu jača i hrabrija. Ali, kako se ljudski rod sve više pretvorio u životinjski, izgleda da je “zakon jačeg” i dalje na snazi…