Akta/ Adisa Tufo, direktorica Čip Sistema: Ono što poželim, to napravim i ne bojim se

Akta/ Adisa Tufo, direktorica Čip Sistema: Ono što poželim, to napravim i ne bojim se

Adisa Tufo, poduzetnica, menadžerica, majka, umjetnica, pčelarka – osoba je koju nikad nije bilo strah da ostvaruje svoje snove.

Po struci je ekonomista, a sve čime se bavila bilo je vezano za kreiranje i umjetnost. Njen život je protkan učenjem, čitanjem, pisanjem i konstantnom edukacijom.

Niz pokušaja, manje ili više uspješnih, dosta uspona i padova, oblikovali su je ovakvom kakva je danas. I…vrijedilo je, kaže!

Njena poduzetnička priča počela je prije četiri godine, sa dolaskom na čelo kompanije ČIP sistemi koja već 20 godina uspješno posluje na tržištu BiH. Od kada je na poziciji generalne direktorice, kompanija je doživjela rast i razvoj, proširila svoje djelatnosti i znatno povećala broj uposlenih.

«Dolaskom na čelo kompanije željela sam iskoristiti neke, do tada nedovoljno iskorištene resurse. Imala sam ideju, osmislila strategiju i onda je klupko počelo da se odmotava. Sve se dešavalo naizgled spontano. Iziskivalo je puno rada i truda, ali su rezultati bili vidljivi i opipljivi. Vjerovala sam u projekt koji sam osmislila i pokrenula. Bio je zanimljiv i meni i drugima. Skrenula sam pažnju javnosti na sebe i na to što radim. Snovi su polako postajali stvarnost…», kaže Adisa Tufo na početku razgovora za portal Akta.ba.

Međutim, svoje ideje i planove nije mogla realizovati u prostoru i ambijentu kakav je zatekla. Željela je napraviti promjene, osmislila je jedan veoma realan biznis plan, kreirala strategiju i sad idu korak po korak.

«Pored niza drugih značajnih pomaka i promjena, jedna od bitnih stvari je bila izgradnja poslovne zgrade. Ne mogu reći da je bilo lako i glatko, ali ništa veliko i vrijedno se lako ne može postići. Odabrali smo i kupili građevinsko zemljište i napravili poslovni objekat tačno onakav kakav nam je potreban. Uselili smo se polovinom novembra 2016. Sad svaki novi dan na poslu, predstavlja i novi izvor pozitivne energije i zadovoljstva. Radimo u veoma ugodnom ambijentu, imamo sve što nam je potrebno za dalje napredovanje i razvijanje naše kompanije», ističe ona.

PROFIT NE POZNAJE ”RODNOST”

Ono što je definitivno obilježilo njen put su snovi i rad – rad i snovi. Bez prestanka. Ono što poželi, to i napravi. I ne boji se… To i jeste razlika između poduzetnika i ostalih ljudi… , kaže ona.

«Poduzetnici ‘imaju petlju’ da urade ono što zamisle… Ja se ne bojim neuspjeha. Ako se i desi da nisam do kraja realizovala neku ideju, to ne doživljavam kao neuspjeh, nego više kao dobru školu. Nešto sto će me ojačati i naučiti stvarima za koje nisam znala. I idem dalje… U zadnjih nekoliko godina upoznala sam veliki broj žena koje žele započeti neki vlastiti biznis. Svaka ima velike snove, svaka od njih je osmislia i neki svoj put do cilja, ali skoro svaka osjeća i veliki strah od neuspjeha i to je ono što ih ukopava u mjestu, veže im krila i neda im da polete», smatra ova uspješna poduzetnica.

Naglašava da su se žene prije sto godina borile za pravo glasa, prije pedeset za ravnopravnost, a danas se bore za ekonomsku neovisnost i jednaku zastupljenost u biznisu i politici.

Smatra da profit ne poznaje ”rodnost”, te da su u tom kontekstu savjeti potencijalnim poduzetnicima i poduzetnicama isti.

«Oslobodite se straha i hrabro zakoračite u biznis (bilo veliki ili mali) kojemu ste skloni i o kojem sanjate. Radite sa puno energije i strasti, kao da vam život o tome ovisi i nikad ne odustajete… Uspjeh je tada zagarantovan«, naglašava ona.

U mladima se trudi da razvije poduzetnički duh, iako je mišljenja da se poduzetništvo ne može naučiti.

“To jednostavno ili jeste ili niste …”, poručuje naša sagovornica.

Kao vjernica kojoj je hidžab sastavni dio identiteta već punih četrnaest godina, kaže da je kroz posao sigurno nailazila na predrasude, ali da na njih ne obraća pažnju.

«Kad bih pridavala značaja ljudima sa predrasudama, to bilo bi kao da pričamo o muhama ili komarcima … Tu su, nisu ugodni, ali mi zbog njih nećemo ostaviti dom neprovjetren, ili manje uzivati u divnim ljetnim noćima… Sve će to ionako proći. Imam svoj put i prelazim ga dosta sigurnim korakom. Ne vidim ono što ne želim vidjeti…», ističe ona.

UČI IZ KNJIGA, OD LJUDI, DJECE, PČELA, MRAVA…

Njen život je ispunjem učenjem. Formalnim i neformalnim. I danas istim intenzitetom, kao i ranije. Na pitanje od koga je u životu imala priliku najviše da uči, kaže da je učitelja imala i ima mnogo, te da su u različitim periodima života dolazili i odlazili.

U vrijeme dok su trajali – svi su bili najvažniji.

«Gladna sam novih znanja. Toliko toga ne znam. Po prirodi sam veoma znatiželjna. Sa jednakim žarom održim neko predavanje, a sutradan rado odslušam nekog novog predavača. Uporedo i stičem i prenosim znanje. To me čini sretnom… Volim da čitam. Moja biblioteka je ogromna… Mislim da je najvažnije otvoriti se za učenje, jer kad ste otvoreni onda stjecanje znanja je proces koji stalno traje i učite od svih. Ja učim iz knjiga, od svojih profesora, ali i od običnih  ljudi, od djece… i od pčela i od mrava, … I svaki dan naučim nešto novo…«, navodi ona.

Ipak, od svega, najviše je ponosna na svoju porodicu koja je nešto najvrijednje što ima. Cijela porodica je uključena u posao i svi su upućeni jedni na druge. Starija kćerka već nekoliko godina aktivno učestvuje u svemu i već je dio menadžmenta dok usput studira.  Mlađa kćerka završava srednju školu, veoma je društveno aktivna, ali svaki slobodan trenutak koristi da pomogne u poslu, onoliko koliko može. Također, suprugovo iskustvo joj je od velikog značaja i iako je penzionisan, jako je aktivan i svaki dan je uz njih.

«Moje kćeri su mi najveća motivacija i neprekidna inspiracija da idem naprijed. Ne znam da li me više ičim mogu iznenaditi. Toliko smo toga prošle zajedno. Moja djeca su već odrasle mlade djevojke koje znaju sta hoće od života. U svakom pogledu su bolje od mene u njihovim godinama. Vjerujem u njihove sposobnosti i vjerujem da će ih iskoristiti na najbolji mogući način. Ipak, svojim primjerom želim da pokažem koliko mogu i trebaju biti jake. Život nije bajka, ali ga mi možemo u bajku pretvoriti, ako se potrudimo da zagrlimo svaku situaciju u koju nas život stavi i ako svaki dan živimo kao da nam je zadnji.  Naučiće one to vremenom…», naglašava Tufo.

Shodno tome, svoje kćeri uči da kažu ono što misle, da problemi postoje da bi se rješavali, a ne gurali pod tepih. Motivira ih da usvoje koncept cjeloživotnog učenja i pokušava na svaki način da im da vjetar u leđa…

«Veliko mi je zadovoljstvo kad vidim da im raste samopouzdanje i želja za napredovanjem i usavršavanjem. Jako je važno da mladi ljudi shvate, da sve što rade – rade za sebe i zbog sebe.  Jedino na taj način će biti visoko motivirani i uživaće u poslu. Nikad, niko od njih ne treba da bude zadovoljan sa pozicijom na kojoj se nalazi. Svi moraju ići naprijed. Ako svi zajedno postavimo ispred sebe visoke lične ciljeve, onda smo kao tim nepobjedivi. Jako je bitan timski rad. Od ličnih sitnih šićara i šićardžija, ovo društvo nema ništa«, ističe ona.

S druge strane, i ona uči od njih i to još dok su bile bebe. Najviše je uče strpljenju i da savlada sve moguće tehnike pažljivog slušanja. «Sa njima dvjema to znanje mi je neophodno. Priznajem da nisam u tome dovoljno dobra, ali trudim se…«, iskrena je Tufo.

BOGAT ŽIVOT ISPUNJEN MALIM STVARIMA

Inače, po prirodi Adisa je veoma komunikativna osoba, voli da se druži i putuje. Voli biti okružena pozitivnim i iskrenim, uspješnim i obrazovanim, ambicioznim i energičnim ljudima.

«Oni me uvijek iznova motivišu da idem naprijed. Ne volim ”energetske pijavice”, od takvih uvijek pokušavam pobjeći…«, kaže nam.

Radi ono što mora i to voli… A usput se trudi da to što radi, radi najbolje što može, neprestano se edukuje, putuje, upoznaje nove ljude, otkriva neka nova mjesta, nove šanse…

Voli prirodu, skijanje, planinarenje i biciklizam. Aktivno se bavi i humanitarnim radom. Smatra se altruistom i po naravi i po opredjeljenju.

Obično je uvijek nasmijana, iako, kaže, na sav glas ne voli da se smije…

Kroz život je vodi moto izreka Jean-Paul Sartrea ”Možda će nekada i doći bolja vremena, ali samo ovo vrijeme je moje…”.

Godinama i decenijama bavi se umjetnošću, pisanjem i slikanjem, kaligrafijom i ebru umjetnošću. Objavljivala je poeziju i prozu u mnogim časopisima i na portalima, još od prvih tekstova i stihova 1985. objavljenih u “Preporodu”, pa do danas.

Nekada je pisala poeziju, a sada članke i blog.

«Sve češće se desi da u neko gluho doba noći imam nešto da kažem. Tada pišem. U nekom narednom periodu biće realizovan još jedan moj projekt. Svo to moje pisanje biće objedinjeno u jednu knjigu, jedno autobiografsko – motivacijsko štivo, koje će, vjerujem, pronaći svoje čitatelje. Moj život je veoma bogat, a bogat je jer znam da uživam u naizgled malim i običnim stvarima. Sve te male i obične stvari, koje ne možete kupiti novcem, su nešto najvrijednije što čini jedan ljudski život…«, priča nam Adisa.

Pored toga, godinama se uspješno bavi pčelarstvom što smatra hobijem i aktivni je član Udruženja pčelara općine Ilidža “BEHAR” . U općini Ilidža je registrovala svoj pčelinjak, kao malo poljoprivredno gazdinstvo i svoju dopunsku djelatnost.

«Definitivno sam neko ko jako voli pčelu. Pčela je nepresušni izvor inspiracije za svakog čovjeka. Ona radi ono što mora i ne obraća puno pažnje na svijet oko sebe. Uvijek sleti na čisto mjesto, a kloni se svega sto je nečisto. U svom razvoju prođe kroz nekoliko faza i u svakoj od tih faza je koristan i bitan član pčelinje zajednice. Sve se to može prenijeti i na naše drušvo i iz toga se mogu izvući značajne pouke. Mene pčela odmara, uživam u mirisu koji me omami kad otvorim košnicu, uživam da radim oko pčelinjih društava, volim med i ostale pčelinje proizvode… Pčela znači život. Apelujem na ljude da što više razmišljaju o tome koliko je naš život vezan za pčelu čiji je opstanak na planeti zemlji danas ugrožen. Ako nestane pčela, nestaće i čovjek…», naglašava ona.

NEMA NAMJERU STATI

Govoreći o planovima, kaže da njih ima mnogo poredanih na kraće i duže staze koje će realizovati postepeno. Ipak, prije svega i dalje će se obrazovati i nema namjeru stati.

«Ni ovo nije došlo preko noći. Jako je važno da, naizgled velike snove, pretvorimo u nizove malih koraka, laganih etapa, koje će nas dovesti do cilja. Ništa nije nemoguće, samo ako se želi dovoljno jako…Posao ću da razvijam i na tom polju neprestano radim. Rast i razvoj ČIP Sistema i Hobby Art Centra je definisan i strateški osmišljen. Ništa se neće desiti samo od sebe. Svi, eventualno, nepovoljni vjetrovi, možda mogu da nas ponekad i uspore, ali nikako nas neće natjerati da spustimo jedra. Konstantno koračanje naprijed znači i stalno napuštanje konforne zone, ali drugačije se ne može rasti…Naša vizija, misija, naši ciljevi, strategije – sve je osmišljeno i u cilju jačanja i razvoja društva u kojem živimo.  Naša firma je ponijela epitet drušveno odgovorne kompanije, na tu činjenicu sam veoma ponosna. ČIP sistemi su  jedno malo privredno drustvo, koje nezaustavljivo raste, a koje i pored svih oluja i previranja, već više od dvadeset godina opstaje i ostaje na uzburkanom i nesigurnom tržištu Bosne i Hercegovine«, zaključuje naša sagovornica.

NAJVAŽNIJI USPJESI 

” Kada bih sumirala svoje najveće životne uspjehe, na prvom mjestu bih stavila vjeru, koja me čini jakom i sigurnom u sebe, zatim porodicu, činjenicu da živim svoje snove, to što imam jednu prijateljicu više od 30 godina i što još uvijek znam da volim”.

«Hobby Art Centar« – priča koja će da traje

Prepoznavši u sebi poriv i želju za lijepim, dugačijim, jedinstvenim i originalnim, kao sporednu djelatnost osnovala je i već godinama usješno vodi “Hobby Art Centar” koji se bavi distribucijom repromaterijala za art i hobi tehnike.

«Hobby Art Centar je posebna priča, koja se razvija i raste zajedno sa željama kreativaca i umjetnika iz Sarajeva i regiona. Definitivno ne bi mogla postojati da nije toliko interesovanja. Da se ljudi ne žele baviti lijepim stvarima: kreativnošću, umjetnošću, dekorisanjem, ova priča ne bi bila ispričana. Obišla sam region, vidjela kako to drugi rade i na neki način to isto prenijela ovdje i prilagodila Sarajevu i Sarajlijama…  Nije to dugo moglo ostati samo sarajevsko, veoma brzo je cijeli region bio zainteresovan. Na samom početku smo počeli izvoziti i van granica BiH. I sad izvozimo periodično u Crnu Goru, Hrvatsku i Njemačku. Snabdijevamo velike tržne centre, ali i male dućane – hobby repromaterijalom.  Stalno proširujemo asortiman. Imamo puno planova, puno novih ideja… Uskoro će biti otvoreni i novi maloprodajni objekti na novim lokacijama. Proširujemo i proizvodnju. Ta priča će da traje…», kaže nam ona.